Živi zid – stranka nulte vrijednosti?

Živi zid postao je neizbježan faktor u dnevnoj politici. Doduše, postali su to na sasvim krivi način. Nema dnevnika u kojemu se ne čuje za novu scenu iz kazališta zvanog Živi zid. Možda bolje od svih pravo stanje opisuje Facebook stranica “Di su pare”. Otako nema Tomislava Karamarka osjetno im je pala kvaliteta, ali evo, vratili se i oni s pojavom Živog Zida.

Piše: Pavao Škoko Gavranović

Sve je počelo jedne divne jesenske večeri kada su Vilibor i Vladimira odlučili kako više ovako ne može. Uz Ivana Pernara, svog suborca protiv zakonitih deložacija, odlučili su udrugu Živi zid pretovariti u istoimenu stranku. Nakon jedva skupljenih deset tisuća potpisa za predsjedničke izbore, krenuli su u profiliranje kandidata, do tada nepoznatog Ivana Vilibora Sinčića. Polučio je sasvim sjajan rezultat, skoro 300 000 glasova, no već tad osjetilo se nešto neobično u toj “stranci”.

Sve će se početi rasplitati samo nekoliko tjedana kasnije kada će u javnost dospjeti slike iz zatvorenih grupa Živoga zida na kojima se vidi da dotadašnji kandidat za predsjednika Republike Hrvatske poziva na uzimanje čim većeg broja računa na OIB “stranke”. Kao opravdanje navodi novac koji su potrošili, a ne mogu opravdati?! Ovdje sasvim sigurno postoje indicije za istragom pranja novca u kampanji.

Ovdje dolazi do prvog raskola – sada se par cigli odlučilo odvažiti i zatražiti demokratičniji način izbora u stranci. Naravno, krenula su prva izbacivanja i nastaje nova stranke Slobodna Hrvatska, tj. Autohtoni živi zid. Možemo ju tako nazvati jer, osim gore navedenog sv. trojstva Pernar-Sinčić-Palfi, svi oni koji su stvarno sudjelovali na deložacijama otišli su u “Slobodnu Hrvatsku”.

“Stranka” Živi zid, minus par članova, na parlamentarnim izborima u 2015. osvaja svega jedan mandat i oko 95 000 glasova. Ova brojka zamjetno je manja od one koju su imali na predsjedničkim izborima. Između tih dvaju izbora Živi zid se bavio trganjem pečata HEP-a i uključivanjem struje ljudima kojima je ona isključena jer nisu plaćali račune. Ova vrlo jasno nelegalna radnja nikada nije stajala “stranku” ikakvih posljedica.

Već do idućih (izvanrednih) parlamentarnih izbora u ovoj godini dolazi do drugog osipanja. Ponajviše, riječ je o članicama i članovima stranke iz Splita koji drže da je stranka loše ustrojena te sazivaju skupštinu na kojoj smjenjuju trenutno vodstvo. Taj dio stranke ćemo nazvati Čisti živi zid jer su oni pokušali počistiti vodstvo stranke koje je poticalo na barem tri različite nelegalne radnje. Vrh se nije dao i skupštinu je proglasio nelegalnom, što je potvrdilo i Ministarstvo uprave.

Ako imate problema s praćenjem zbivanja, bez brige, ima još. Par dana nakon izbora Sinčić u razgovoru s novinarkom HRT-a biva suočen s činjenicom da je registrirao stranku zvanu Živi zid Ivan Vilibor Sinčić. Ovoj stranci ostavit ću ime kakvo jest jer savršeno obuhvaća količinu ega i nedostatka samokritike koja je potrebna da bi čovjek shvatio kada je prešao svaku granicu. Jedini razlog osnivanja nove stranke je taj da se u nju mogu prebaciti trenutni zastupnici “stranke”, jer očito (prošli paragraf) nije sve završeno skupštinom tzv. Čistog živog zida. Nakon odluke Ministarstva uprave da je splitska skupština “stranke” nelegalna, isti ti skupštinari pokrenuli su postupak pred Upravnim sudom uz tvrdnju da su na dokumentaciji predanoj Ministarstvu uprave krivotvoreni potpisi nekih članova “stranke”.

Kada pitam prijatelje, koji su svoj glas dali Živom zidu, koji je njihov stav prema toj stranci, otprilike pola njih mi odgovara da su ih iznevjerili i da im više neće dati glas. Druga polovica često kaže da će im dati glas jer su oni jedina stranka koja nije “satelit HDZ/SDP-a”. Iz ovog razloga, a i duljeg praćenja “stranke”, mogu samo reći da je Živi zid osnovan ne na otporu sustavu, jer očito njime skroz solidno manipuliraju, već je osnovan na negaciji HDZ-a i SDP-a te svih stranka koje su s njima koalirale. Takva stranke koja samo negira, a ništa ne nudi, jest stranka nulte vrijednosti. Bez ikakve grižnje savjesti svatko može reći ‘Živi zid je ništa’.

Autor je politički komentator portala Energypress.net.

0 comments