Završetak sporazuma o Brexitu bilježi ucjene i prijetnje obje strane

Komentar
Boris Johnson ultimativno traži od EU-a dogovor o trgovinskom sporazumu u roku od pet tjedana i inzistira na svojim uvjetima. Prijeti i otkazivanjem sporazuma o Sjevernoj Irskoj. To bi za EU bio kraj svih razgovora.

Ton britanske vlade u pregovorima s EU-om o trgovinskom sporazumu je sve oštriji. Tijekom vikenda je britanski pregovarač David Frost izjavio da se ne boji okončanja razgovora bez postizanja sporazuma s EU-om. No to je bilo samo zagrijavanje. U međuvremenu je premijer Boris Johnson izjavio da sporazum mora biti postignut do sredine listopada, u suprotnom će on zemlju pripremiti za budućnost bez sporazuma.

To bi se još moglo shvatiti kao dio pregovaračke taktike, kada ne bi bilo i najave da će London dijelove sporazuma o Sjevernoj Irskoj staviti izvan snage. To za EU predstavlja ultimativnu crvenu liniju koju Unija nije spremna prijeći.

I No-Deal bi za Veliku Britaniju bio “dobar rezultat”, tvrdi Johnson na kraju svog priopćenja. Ako do 1. siječnja ne bude sporazuma, Velika Britanija će s EU-om trgovati kao što to čini i Austalija, kaže britanski premijer. Faktički to znači trgovanje po pravilima Svjetske trgovinske organizacije WTO-a, uključujući odredbe o carinama. To bi primjerice poskupjelo automobile za 10 posto, a mliječne proizvode za 35 posto. “Naša se vlada za to priprema na granicama i u lukama. Mi ćemo ponovo uspostaviti punu kontrolu nad našim zakonima”, kaže Johnson. To je jedna od glavnih spornih točaka: EU želi da Velika Britanija prihvati pravila o državnoj pomoći privatnim firmama, što London odbija. Politički cilj je ostvariti obećanje iz vremena kampanje o Brexitu o “povratu kontrole”. No svaki trgovinski sporazum znači neka ograničenja i prihvaćanje pravila igre. Kada britanska strana inzistira na svom suverenitetu, to isto čini i EU i ustrajava na uvjetima za slobodan pristup zajedničkom europskom tržištu.

Još važnije od mogućih carina su takozvane netarifne prepreke u trgovini. Radi se o odredbama o porijeklu robe, o sigurnosti proizvoda, higijenskim standardima i slično. Sada je dakle situacija da bi se od 1. siječnja mogle uvesti kontrole na granicama prema Velikoj Britaniji. Još veći problem za London bi predstavljala ograničenja u sferi usluga, koje čine 80 posto britanske privrede.

Pregovori bi trebali biti nastavljeni u utorak (8.9.) u Londonu. Ali najava da će u britanskom parlamentu u srijedu biti predstavljen nacrt Zakona o unutarnjem tržištu, kojim bi se u pitanje doveo dogovor o graničnom režimu između Sjeverne Irske i ostatka Velike Britanije, u EU-u se doživljava kao svojevrsna objava rata. Bruxelles je uvijek naglašavao da je trgovinski sporazum moguć samo ukoliko se London bude pridržavao tog dogovora.

Može li si Velika Britanija uopće priuštiti otezanje s Brexitom – usred pandemije koronavirusa i recesije? Pregovori s Bruxellesom se nastavljaju nakon ljetne pauze. S neizvjesnim ishodom. Predsjednik Europskog parlamenta Manfred Weber upozorava: “Umjesto da Sjevernu Irsku uzima za taoca, Boris Johnson bi trebao održati svoje obećanje.” I potom se pita: “Možemo li mu (Johnsonu) još uvijek vjerovati da će on održati zadanu riječ?”

Protokol o Sjevernoj Irskoj je dio Ugovora o izlasku Velike Britanije iz EU-a, koji je nakon mukotrpnih pregovora potpisan prošle jeseni i koji je prihvatio i britanski parlament. Njime je prihvaćeno da se na granici Sjeverne Irske prema ostatku Velike Britanije uvede neka vrsta kontrole kako bi Irska u cjelini, dakle Republika Irska i Sjeverna Irska, ostala jedinstven ekonomski prostor. Cilj je bio zadržati važenje Uskrsnog sporazuma, dakle mirovnog sporazuma kojim je okončan dugogodšnji oružani sukob katoličkih republikanaca i protestantskih unionista u Sjevernoj Irskoj.

Irski ministar vanjskih poslova Simon Coveney je već upozorio da kršenje tog dogovora “ne bi bio mudar potez”, dok je Michelle O’Neil, zamjenica premijera Sjeverne Irske, izjavila da bi to bila “bijedna prevara koja bi čitavoj irskoj privredi i Uskrsnom sporazumu nanijela nepopravljivu štetu.”

Diplomati u Bruxellesu govore o “strategiji nanošenja štete samome sebi” jer bi se donošenjem tog zakona o unutarnjem tržištu faktički okončali pregovori o trgovinskom sporazumu. Mada se čeka tekst tog novog zakonskog prijedloga, procjenjuje se da Boris Johnson ovim povlači svoju posljednju kartu: ukoliko mi ne date sporazum poput onog koji EU ima s Kanadom, ja ću naprosto prekršiti sporazum o izdvajanju iz EU-a.

Rok od 15. listopada, koji je sada postavio Johnson, ne izaziva uzbuđenje u Bruxellesu. Europski pregovarač Michel Barnier je već i sam govorio da vremena za dogovor ima samo do kraja desetog mjeseca, jer, ako ga se i zaključi, njega još moraju ratificirati svi parlamenti zemlja članica EU-a. No za sada se ne čini da za to postoji politička osnova. Europska unija smatra da je Velikoj Britaniji već izašla u susret i ponudila rješenja kako bi se ostvarila “fer tržišna utakmica”, ali da britanska strana na to nije odgovorila odgovarajućim koracima. Dalje od toga EU ne može ići, kažu u Bruxellesu.

London se pak nada političkoj intervenciji, prije svega iz Berlina. No to bi se moglo pokazati kao isprazna nada. Michel Barnier ima puno povjerenje država EU-a, većinu europskih glavnih gradova muče drugi problemi i osjeća se izvjesna zamorenost Brexitom. Moguće je da EU na kraju na prijetnje iz Londona odgovori naprosto slijeganjem ramena, piše DW.

You may also like

0 comments