Komentar Sabine Kinkartz za DW
Njemačka savezna vlada je zaustavila postupak za odobravanje početka rada plinovoda Sjeverni tok 2. Ali to ne znači njego kraj. Njemačka ostavlja mogućnost kasnijeg puštanja u promet.
Izgledalo je to kao senzacionalna vijest. Dok su u Europskoj uniji još raspravljali koje sankcije i kojim redoslijedom će uvesti protiv Rusije, savezni kancelar Olaf Scholz je objavio njemački doprinos sankcijama: plinovod Sjeverni tok 2 neće biti pušten u promet. Postupak izdavanja dopuštenja za rad je obustavljen.
Za to nije potrebno više od običnog upravnog akta. Savezno ministarstvo gospodarstva povlači analizu u kojoj se taj plinovod označava važnim za opskrbu energentima u Njemačkoj. Bez te oznake mjerodavna ustanova, Savezna agencija za mreže u Bonnu, ne smije plinovod certificirati, dakle izdati dopuštenje za rad.
Ministarstvo će „obaviti novo vrednovanje sigurnosti naše opskrbe uzimajući u obzir ono što se dogodilo posljednjih dana”, dodao je kancelar. Ta rečenica je znakovita. S jedne strane Scholz priznaje da je u prosincu bio u krivu kad je tvrdio da je plinovod „projekt privatnoga gospodarstva” i da je postupak dodjele dopuštenja „potpuno nepolitičan”.
Drugo, Scholz si ovom rečenicom ostavlja izlaz za slučaj nužde. Jer, nju se može i tako shvatiti da se sa svakom promjenom može pitanje sigurnosti opskrbe energentima ponovo analizirati. Ako Rusija popusti nešto bi se promijenilo. Što bi onda govorilo protiv toga da se Sjeverni tok 2 ipak pusti u promet? Tim više što je plinovod gotov, dakle samo još mora biti pušten u pogon.
To se zacijelo neće svidjeti osobito Amerikancima. „Ako Rusija primjerice tenkovima i trupama prijeđe granicu Ukrajine Sjevernog toka 2 više neće biti”, rekao je američki predsjednik Joe Biden prilikom posjeta saveznoga kancelara Olafa Scholza Washingtonu. Kako on to misli postići, jer je plinovod pod njemačkom kontrolom, pitao je jedan novinar. Bidenov odgovor je bio: „To vam obećavam. Mi ćemo to ostvariti.”
Sjeverni tok 2 ostaje. Istina, zamrznut u statusu quo, ali u svakom trenutku spreman za puštanje u pogon. Socijaldemokrat Olaf Scholz time izbjegava probleme i u vlastitoj stranci. Osobito je predsjednica vlade Meckelnburga i Zapadnog Pomorja Manuela Schwesig u prošlosti sve učinila da bi osigurala završetak plinovoda. U toj pokrajini završava plinovod Sjeverni tok na njemačkoj strani. U sadašnjoj situaciji vladi koju predvodi Schwesig ne preostaje ništa drugo nego podržati kurs sankcija savezne vlade, ali se oni potajno nadaju da će Sjeverni tok 2 ipak jednog dana biti pušten u promet.
Ako se pomnije promotri, to što je objavio Olaf Scholz nije dakle bila nikakva senzacionalna vijest, nego više mudar šahovski potez, s njegovoga gledišta. To bi se moglo nazvati i podvalom. Scholz je Sjeverni tok 2 učinio njemačkim dijelom sankcija i time dokazao da je njegova zemlja pouzdan saveznik. Istovremeno si za budućnost ostavlja sve opcije otvorenim. Čak si stvara prednost da od sad aktivno može odlučivati kako će se stvari dalje razvijati.
Tomu će se na njemačkoj strani zacijelo najviše veseliti bivši savezni kancelar Gerhard Schröder. On je ne samo prisni prijatelj ruskog predsjednika Vladimira Putina nego i socijaldemokrat koji je jako upleten u rusko poslovanje: on je predsjednik Upravnog vijeća dioničara konzorcija Nord Stream AG, predsjednik Upravnog vijeća tvrtke Sjeveri tok 2 AG, šef Nadzornog odbora u ruskom državnom energetskom koncernu Rosneft.
Nedavno je Schröder nominiran i u Nadzorni odbor ruskog plinskog giganta Gazprom. Možda zato što se Putin nadao da će tako moći utjecati na odluku sadašnjeg socijaldemokratskog saveznog kancelara. Ali to – to je danas potpuno jasno – sigurno nije impresioniralo Olafa Scholza, donosi DW.
