ZAŠTO VENEZUELA INZSITIRA NA DALJNJEM SMANJENJU PROIZVODNJE?

U očajnom pokušaju za preživljavanjem gospodarskog raspada, Venezuela lobira među članovima OPEC-a kako bi se složili s naglim smanjenjem proizvodnje nafte, što bi vjerojatno dovelo do povećanje cijena nafte.e
Venezuelanski dužnosnici obratili se svojim kolegama u Iranu, Rusiji i Saudijskoj Arabiji kako bi ih pritisnuli na više zajedničkih akcija, navodi Argus Media. Kad bi bilo dovoljno interesa, sljedeći korak bio bi “izvanredni sastanak”, koji bi razmotrio opciju dubljeg rezanja proizvodnje, analiziraju na portalu Oilprice.

Glasine o većim rezovima OPEC-a šire se od lipnja, kada su se cijene nafte urušile na niskih 40 dolara. Tržišta su postala duboko pesimistična glede zdravlja tržišta nafte i sumnjaju kako će rezovi OPEC-a uravnotežiti tržište do kraja dogovorenog razdoblja u ožujku 2018. godine.

No, napori iza kulisa venezuelskih dužnosnika su značajni, ako zbog ničeg drugog onda zato što su članovi OPEC-a iz Južne Amerike bili jedni od najranijih i najagresivnijih pristalica prvotnog sporazuma za smanjenje proizvodnje nafte. U 2016. su godini moćniji članovi kartela mjesecima odbijali venezuelanske molbe, ali su se na kraju dogovorili o smanjenju u studenom nakon što su cijene nafte nastavile padati ispod 50 dolara po barelu.

Dogovor je podigao cijene iznad 50 dolara na određeno vrijeme, ali nakon šestomjesečnog ograničenja, cijena se vratila na ispod 50 dolara.  Međutim, potreba za višim cijenama sada je puno aktualnija za Venezuelu. Prosvjedi su se proširili diljem zemlje, budući se gospodarstvo Venezuele urušilo. Nasilje postaje sve raširenije, a država je u stanju političkog zastoja, ekonomske i društvene katastrofe.

Tijekom vikenda, oporba je organizirala neformalni referendum, koji je privukao više od sedam milijuna birača, kako bi se suprotstavili antidemokratskim potezima vlade. Glasovanje je pokazalo široko rasprostrani bijes i protivljenje nadolazećim nastojanjima vlasti za konsolidacijom na referendum za preoblikovanje ustava, što bi oslabilo druge državne institucije poput Narodne skupštine.

Bez znatno viših cijena nafte, teško je moguć izlazak Venezuele iz negativne ekonomske spirale. Državni su dužnosnici u strahu kako će javna kompanija PDVSA u roku od pet mjeseci bankrotirati. Državi i kompaniji dospijevaju dugovi na naplatu, i to 4.9 milijardi dolara u obrocima, s rokom dospijeća u razdoblju od kolovoza do prosinca. Dvije trećine tog duga pripada naftnoj kompaniji. Glavni je problem u inflaciji koja je u slobodnom padu od početka krize.

Istovremeno, Naftni sektor Venezuele je, također, u krizi. Proizvodnja je godinama padala, iako je taj pad zabilježio ubrzanje u vrijeme pada tržišta koji je započeo 2014. godine. Proizvodnja se u lipnju smanjila za 221.000 barela. Pad će se nastaviti jer država nema novca za ulaganje u održavanje postojećih naftnih polja, a kamo li da ulaže u nove projekte.
Još je gore, malo je tvrtki zainteresirano za ulaganje u takvu nestabilnu okolinu, čime ne ostaje puno kako privatni sektor može okrenuti stvari.
Nedavno se govorilo I o izgledima nacionalizacije neke imovine u privatnom

vlasništvu, što bi sigurno prestrašilo preostale tvrtke koje posluju u Venezueli. Istaknuti saveznik predsjednika Nicolasa Madura izjavio je kako bi nadolazeće preoblikovanje ustava moglo uključivati državno vlasništvo naftne industrije, komentari koji su interpretirani kao prijetnja nacionalizacije u punom razmjeru.

PDVSA je, stoga, bio primoran izdati priopćenje, jamčeći “pravnu sigurnost” stranih tvrtki koje djeluju u zemlji, sve u nastojanju da ublaži strah kako će država nacionalizirati imovinu međunarodnim partnerima tvrtke. Zapravo, tvrtka želi više interesa od privatnog sektora, a ne manje. Budući je bez novca za ulaganje ili održavanje proizvodnje, PDVSA, navodno, nudi udjele u projektima tvrtkama kao što je ruski Rosneft u zamjenu za ulaganja.

“Zamislite situaciju u kojoj se opravdavate svojoj upravi za ulaganje u zemlji gdje prijeti nacionalizacija” izjavio je Francisco Monaldi, stručnjak za energetsku politiku u Latinskoj Americi na Institutu Baker Sveučilišta Rice u Houstonu, u intervjuu za Reuters.  Monaldi je dao slične komentare u posebnom intervjuu za Bloomberg početkom srpnja: “To bi bilo samoubojstvo”, rekao je Monaldi misleći na nacionalizaciju. “To bi imalo ogroman trošak obzirom je proizvodnja toliko pala i obzirom što oko pola trenutne proizvodnje zemlje dolazi zajedničkih ulaganja sa stranim tvrtkama”.

Nejasno je što će se sljedeće dogoditi. Vlada i oporba se nalaze u velikom sukobu oko referenduma o ustavu jer se oporba boji puzajuće diktature. To ne pomaže gospodarstvu zemlje. Kako bi dodatno otežali vlasti, SAD je najavio skore ekonomske sankcije, a predsjednik Trump je rekao kako neće stajati po strani. Smanjiti prihode javne naftne kompanije mogao bi biti jedan od ciljeva u svrhu destabilizacije vlasti.

You may also like

0 comments