Zašto Telegramova istraga želi osujetiti europsko tržište plina?

Dana 26. veljače ove godine čitaoci Telegrama mogli su pročitati članak pod nazivom Velika Telegramova istraga: Gradnja LNG terminala na Krku sada bi, nažalost, bila glupa i neisplativa. Istoga dana objavljen je i članak Amerikanci uzvratili hrvatskom veleposlaniku: LNG na Krku ne koče američke vlastiaglašeno je da Hrvatska podupire reforme u BiH koje su preduvjet za članstvo u NATO i EU.

U prvom članku se kako sam naslov grubo sugerira elaborira nepotrebnost izgradnje LNG terminala i to tjedan dana od 16. veljače, kada je Europska Komisija izašla s paketom dokumenata koji trebaju osigurati pouzdanu i diversificiranu opskrbu među kojima se nalazi i Strategija ukapljenog naftnog plina i plinskih skladišta. Inače spomenuti paket je samo nastavak energetske politike kojom se želi potaknuti veće korištenje plina kao energenta, ali i onemogućiti monopol i ovisnost o jednom dobavljaču plina u EU.

Projekt LNG-a na otoku Krku je imao prilike zapravo već do sada biti realiziran, jer je još 2010., odnosno prije ulaska RH u EU podržan od Europske Komisije (nekako u isto vrijeme kada i sličan projekt u Litvi), a kasnije 2013. se i formalno našao na prvoj listi PCI projekata od zajedničkog interesa. Da Republika Hrvatska nije te 2010. rekla da je taj projekt potreban s još dvije susjedne države članice EU koje su ga podržale njega na PCI listi ne bi bilo. Međutim potrebno je preciznije pročitati taj dokument i uočiti da je prvi korak u razvoju LNG-a na Krku zapravo trebao biti brod-terminal za uplinjavanje ukapljenog plina kojim bi se startalo, a čiji bi godišnji kapacitet odgovarao postojećem kapacitetu plinskog sustava. Dakle ne bi trebalo cijenu plina s takvog LNG-a kapaciteta do 2 milijarde kubika plina godišnje opterećivati novom infrastrukturom.

Što se događalo od 2013. do sada i zašto se razvijao upravo veliki kopneni LNG koji je trebao biti u trećoj fazi kada bi se razvilo tržište i novi cjevovodi imali opravdanje, treba pitati upravo bivšeg ministra gospodarstva, gospodina Vrdoljaka. Iz teksta proizlazi da on sada govori da LNG nije potreban i da prvo treba izgraditi kompresorske stanice i plinovod. U tome se skriva zapravo mogućnost izvoza domaćeg plina, ali ne i sigurnost opskrbe, jer bez LNG terminala u Hrvatskoj nema pravog otvaranja tržišta i onoga što predstavlja mogućnost 2 izvora dobave, a koji je jedan od kriterija koje države moraju zadovoljiti kada je u pitanju pouzdanost opskrbe plinom. Bivši ministar međutim dobro zna da je upravo on donio odluku o razvoju velikog kopnenog LNG terminala. Po svemu sudeći iza scene se odvija nešto sasvim drugo. I upravo o tome bi se trebalo više pisati i informirati domaću javnost. I upravo je zato bitan drugi članak koji smo mogli pročitati istoga dana, a koji sugerira da smo ishitreno rekli da nas netko osujećuje u namjeri da izgradimo LNG terminal.

Početkom veljače na portalu Natural Gas Europe objavljen je članak u kojem se propituje tko će kupiti američki plin i hoće li to biti Europa. Autor razmatra konkretno što znači izgradnja Sjevernog toka 2, kojim bi dodatne količine plina iz Rusije direktno trebale dolaziti u Njemačku prema strategiji šire dobave američkog ukapljenog plina kroz LNG terminale. Tvrdi se da je taj plin dovezen u Europu definitivno dugoročno konkurentan što je potkrijepljeno i brojkama.

S hrvatskog motrišta izbor bi bio između dosadašnje prakse uvoza ruskog plina preko istih pravaca i niza zemalja koje naplaćuju tranzit (projekt Sjeverni tok 2), ili imati izvor plina u obliku LNG terminala i poduprijeti sigurnost ne samo svoju već i svih ostalih susjednih zemalja koje računaju na taj objekt i koje su ga podržale.

Međutim jako je teško mijenjati navike, a pogotovo osvojiti ili finije rečeno ući na tržište koje realno nije raslo od 2008. godine u cijeloj Europi. Slično je i s domaćim tržištem plina. Nakon što je 2012. otvoreno već su se 2014. stvorili novi odnosi koji se sada štite. Cilj prema kojem ide Europska Komisija da se s plinom trguje na sličan način kao s naftom ne odgovara svima, a da se to dogodi naravno preduvjet je i izgradnja više LNG terminala. Kupci plina na zajedničkom europskom tržištu će naravno vraćati uložene investicije bilo gdje se one dogode u Europi, samo dobit lokalne zajednice neće biti za svakoga ista. E sada po dobrom običaju oko energetskih projekata trebamo očekivati novo javljanje nevladinih organizacija, nakon toga niza stručnjaka koji se kunu u neisplativost projekata i sve u nizu već viđenih situacija od Omišlja preko Omble do Plomina i šire.

You may also like