Studija IEA
Kada globalna potražnja za fosilnim gorivima dosegne svoj vrhunac, brža energetska tranzicija postaje neizbježna. Povijesno gledano, kad su prethodni globalni energetski sustavi dosegnuli svoj vrhunac, njihov pad popraćen je padom cijena, urušavanjem profita, blokiranim imovinama i bankrotom kompanija. Trošak kapitala raste za industrije koje dosegnu vrhunac, čime im se uskraćuje sposobnost ulaganja i ubrzava njihov daljnji pad.
Međutim, trenutno stanje sugerira da potražnja za nijednim fosilnim gorivom još nije definitivno dosegnula vrhunac. Čak i ugljen – najprljavije fosilno gorivo koje se već više od desetljeća suočava s strukturnim padom u Europi i SAD-u – još nije počeo jasno opadati.
Potaknuta rastućom potražnjom u Kini, globalna potrošnja ugljena povećala se i 2021. i 2022., pri čemu je brojka za 2022. (161,47 EJ) tek blago manja od rekordne potrošnje ugljena zabilježene 2014. (161,49 EJ), prema Statističkom pregledu svjetske energije.
Ipak, vrhunac fosilnih goriva je na vidiku. Međunarodna agencija za energiju (IEA) je u lipnju izjavila da očekuje vrhunac potražnje za naftom do kraja desetljeća.
Čak i prirodni plin – često predstavljen od strane industrije kao “prijelazno gorivo” čija će uloga trajati duže od ugljena – uskoro bi mogao dosegnuti vrhunac potražnje, prema novim istraživanjima think tanka E3G.
Istraživanje ističe kako IEA očekuje da će se globalna potražnja za plinom, prema scenariju poslovanja po ustaljenim pravilima, sada stabilizirati prema kraju desetljeća i dosegnuti vrhunac oko 2030. To je znatno raniji vrhunac nego što se očekivalo prije nekoliko godina, a rezultat je nekoliko ključnih čimbenika: smanjenje potražnje za plinom u EU nakon ruske invazije na Ukrajinu, niže projekcije potražnje za plinom u SAD-u nakon donošenja Zakona o smanjenju inflacije te neprekidno smanjenje rasta potražnje u Aziji.
Potražnja za plinom u EU smanjila se za 13% u 2022., što je rezultat smanjenja opskrbe iz Rusije. Gotovo trećina tog smanjenja je strukturna, zbog povećane učinkovitosti i ubrzanog uvođenja obnovljivih izvora energije. Zakon o smanjenju inflacije, s druge strane, pretpostavlja se da će do 2030. godine smanjiti potražnju za plinom u SAD-u za 12%.
Iako “zlatno doba plina možda završava”, ističe E3G, ovaj trend i dalje nije dovoljan da bi se postigli ciljevi Pariskog sporazuma. Da bi se uskladila s Pariskim sporazumom, globalna potražnja za plinom mora opasti s trenutne pozicije za 19% do 2030. i doseći vrhunac prije tog datuma.
Trenutni globalni trendovi mogli bi osigurati da se ova promjena dogodi, uključujući činjenicu da visoke cijene plina dovode do inflacije i prijete energetskoj sigurnosti zemalja koje ga uvoze. Prevelika ovisnost o ukapljenom prirodnom plinu (LNG) također je dovela do povijesnih skokova cijena plina i struje u zemljama poput Japana i Južne Koreje, te duboke ekonomske poremećaje, ograničenje energetske potrošnje i dugotrajne prekide u opskrbi energijom u drugim manje bogatim zemljama.
“Apsolutni vrhunac potražnje za plinom je već na vidiku”, navode autori E3G. “Zemlje imaju alate kako bi ga ubrzale u skladu s putanjama koje osiguravaju zaštitu klime – uz istodobno poboljšanje ekonomske i energetske otpornosti.”
“Kada će doći do vrhunca potražnje za plinom ovisit će o nekoliko čimbenika, uključujući stopu usvajanja obnovljive energije i stopu kojom se energetska učinkovitost tehnologija pokretanih fosilnim gorivima poboljšava”, rekao je Raj Shekhar, direktor za naftu i plin u GlobalData, matičnoj kompaniji Energy Monitora.
Shekhar dodaje da, prema trenutnim saznanjima, GlobalData ne vidi izgledan dolazak vrhunca potražnje za plinom u skoroj budućnosti.
“Naftni plin čini 24% ukupne svjetske proizvodnje električne energije, a prema GlobalData-i, očekuje se da će se taj udio samo blago smanjiti na 20% do 2035. godine, dok udio vjetroelektrana i solarnih izvora posebno raste”, kaže Shekhar, donosi Energy Monitor.
