Vodna sigurnost kao promjena paradigme ponašanja i djelovanja

Hrvatsku kakvu sanjamo (Vizija Hrvatske koju želimo(o) ostvariti) je naslov nove kolumne u kojem ćemo pokušati prikazati viziju, razvoj,  i mogućnosti djelovanja, primjene novih i održivih rješenja za neke od ključnih problema hrvatskog društva. Razgovarat ćemo prije svega o novim mogućnostima, inovacijama i mogućim sektorima zapošljavanja u RH kao dodanoj vrijednosti za sve hrvatske građane i društvo. Pratit ćemo kako se razvijaju trendovi u R&D sektoru (Institut  Ruđer Bošković, projekt fizičara Pečnika i jedan zanimljiv projekt koji se odvija na Fakultetu strojarstva i brodogradnje pod nazivom: „Hrvatska energetska tranzicija“), društvene inovacije poput osnivanja Etičke banke, pojave Zelene energetske zadruge, socijalnog poduzetništva. Proučavat ćemo nove termine poput Od-rasta. Jedan od sektora koji je vrlo značajan u Hrvatskoj,  koji je također u transformaciji je sektor voda. Njega ćemo dosta proučavati u narednom razdoblju (kroz upravljanje vodnim gospodarstvom, vodnom sigurnošću i vodom kao temeljnim ljudskim pravom).

 Piše: Igor Grozdanić

Prema istraživanjima UNESCO-a iz 2003., Republika Hrvatska je po dostupnosti i bogatstvu vodenih izvora na vrlo visokom petom mjestu u Europi, te na 42. u svijetu. Obnovljive zalihe podzemnih voda u Hrvatskoj procjenjuju se na oko 9 milijardi prostornih metara godišnje, pri čemu se koristi oko 4,5 posto zaliha, odnosno oko 400 milijuna prostornih metara godišnje. Tih 4,5 % (400 milijuna godišnje) je dosta velika brojka i Hrvatska bi trebala raditi više na mjerama racionalizacije potrošnje i boljim upravljanjem svojim zalihama. Sektor voda je jedan od tih sektora u kojem se događaju značajne promjene u načinu upravljanja i gospodarenja.

Međutim, bez obzira na ovo istraživanje i ohrabrujuće rezultate, trebali bi znati da Hrvatska ima problema sa gospodarenjem voda, i ono što je sasvim svima jasno da ako se ne promjeni odnos prema gospodarenju i upravljanju u tom sektoru, on će u budućnosti imati puno problema!

U RH se trebaju dogoditi promjene paradigme, u promišljanju strategije struke koja ne prati trendove, u načinu organizacije ovog sektora i u prepoznavanju problematike klimatskih promjena.  Značenje i cjelovito vrednovanje voda u Hrvatskoj pa i u svijetu se zanemaruje i nedovoljno valorizira. Razloga je puno, a jedan od je i nedovoljna svijest građana o važnosti tog resursa koji se često smatra beskonačno dostupnim.

Svakog dana prosječno kućanstvo potroši oko 90 litara vode za svoje potrepštine, jedan od šest ljudi na Zemlji nema dnevnih 20 do 50 litara osigurane svježe pitke vode, a svakodnevno od posljedica nedostatka vode umire 3.800 djece, ponavljam svakodnevno! (Izvor: UN izvješće o dostupnosti pitke vode, 2013.) Prema procjenama čak 1,1 milijarda ljudi nema pristup tom resursu, a 2,4 milijarde živi bez osnovnih sanitarnih uvjeta.

Od 1,6 milijuna ljudi koje svake godine umru od dijareje (i kolere), njih 90 % su djeca ispod 5 godina što dodatno naglašava ozbiljnost ovog problema.

Nedostatak vodnih resursa, prvo za poljoprivredu u ratarstvu, a zatim u stočarstvu bile su uzrok migracija u Siriji koji su doveli do ogromnog nezadovoljstva ruralnog stanovništva u pojedinim dijelovima Sirije. To je bio djelomično povod, ali i uzrok ratnih sukoba u toj zemlji koji plamti i dalje.

UN ističe kako je pristup pitkoj vodi i pristup adekvatnoj sanitarnoj infrastrukturi ključna za ljudsko zdravlje, a osim što štedi vrijeme i novac donosi i nematerijalne koristi kao što su očuvanje dostojanstva, dobrobiti, privatnosti i sigurnosti ljudi. U srpnju 2010. Generalna skupština UN-a je tako prepoznala pristup čistoj vodi i odvodnji kao temeljno ljudsko pravo te je potvrdila da ono predstavlja osnovu za ostvarivanje svih ostalih ljudskih pravaJoš prošle godine ministar  Dobrović je upozorio: „Postali smo osjetljivi na klimatske promjene, pa u sektoru gospodarenju vodama imamo tri glavna smjera – ne dozvoliti privatizaciju vodoopskrbnog sustava, vodni sektor staviti pod resor zaštite okoliša i pojačati apsorpciju EU sredstava za izgradnju infrastrukture radi bolje zaštite voda i poticanja održivog razvoja”.

Jedan od razloga što nam je situacija nepovoljna u Hrvatskoj, je i loša organizacija i provođenje stare paradigme koja ne uzimaju u obzir problem klimatskih promjena. (Grozdanić, I. (2013.): Vodna sigurnost i klimatske promjene, Opatija).

Razlog formiranja novog ministarstva Zaštite okoliša i energetike u kojem su se prvi puta našli energetika, klimatske promjene i zaštita okoliša (10 mjesec 2016.) je bilo i bolje gospodarenje vodama i traženje učinkovitih rješenja za klimatske promjene.

U mjesecu ožujku svake godine se obilježava Svjetski Dan voda. Cilj Svjetskog dana voda je popularizirati i podsjetiti koliko je voda i njezino gospodarenje važno za čovječanstvo i buduće generacije, kolika je ona blagodat, a za neke i prokletstvo (Grozdanić, I (2012.):. Voda i radna mjesta, Jutarnji list).

U svijetu skoro polovica od 1,5 milijardi radnika na svijetu radi u sektorima povezanima s vodom (izvor: Hrvatske vode, ožujak 2015.), a gotovo sva radna mjesta ovise o vodi i onima koji osiguravaju njezinu sigurnu opskrbu i isporuku (od izvora, infrastrukture do uporabe). U povijesti voda je bila i blagodat, ali i prokletstvo (prokletstvo; zbog mnogobrojnih ratova za njezine izvore i opskrbu).

Ovaj Dan je važan za podsjećanje koliko je voda i vodni sektor i sve što ga povezuje i prožima važan kao što su upravljanje vodama i zapošljavanje. U posljednjih 20-tak godina mnoga radna mjesta su vrlo povezana i ovisna o vodnim resursima i njezinim gospodarenjem.

Cilj je javnosti predočiti što znači voda i koje ona grane povezuje. Također kako bi se posebno osvijestila problematika vode, period od 2005. do 2010. proglašen je Desetljećem voda, pod porukom: „Voda za život“. Tema ovogodišnjeg  Dana voda su otpadne vode.

Otpadne vode su tekući otpad koji odlazi iz naših domova, gradova, industrije ili poljoprivrede i zatim se vraća u prirodu. Ove vode nisu pročišćene i ne mogu se ponovno iskoristiti, stoga dolazi do zagađenja okoliša i gubitka obnovljivih tvari. Ovogodišnji Svjetski dan voda promovira recikliranje otpadnih voda i sigurno ponovno korištenje. U domovima,  voda se ponovno može koristiti za zalijevanje vrta, a u javnom prostoru već korištenom vodom mogli bismo zalijevati zelene površine (Izvor: Hrvatske vode, ožujak 2017.)

Svjetski dan voda s tematikom otpadnih voda u Hrvatskoj obilježen je nizom aktivnosti od strane Ministarstva zaštite okoliša i energetike kao i Hrvatskih  voda u Vukovaru. Pitanje “vodnog securityja” danas se sve češće spominje. Postoje tri osnovne karakteristike sigurnosti vode: dostupnost (kvantiteta), pristupnost (mogućnost pristupa tom važnom resursu) i kvaliteta.

Današnji trendovi pokazuju da se pokušava monopolizirati vodu, njezine izvore i infrastrukturu, sve više i u velikim gradovima (Španjolska, Italija). Danas se građani udružuju u cooperative (talijanski naziv) ili zadruge na lokalnoj razini poradi potrebe za sprečavanjem monopolizacije vodnog sektora, dostupnosti pitke vode u svakoj obitelji (domu), zapošljavanja i poboljšanja infrastrukture. U Italiji, u kojoj kao i u Švicarskoj postoji dugogodišnja tradicija zadrugarstva, građani se udružuju da bi poboljšali i unaprijedili sustav participativne demokracije i suodlučivanja što sa vodnom infrastrukturom i radnim mjestima.

Np., u Veneciji, su se građani udružili da bi izgradili nasipe i brane povlačenjem sredstava iz EU fondova, a u Palermu da bi imali bolju infrastrukturu vodovoda i kvalitetu vodocrpilišta (izvor: Bloomberg , siječanj 2016.).

U stručnom časopisu Hrvatskih voda “Hrvatska vodoprivreda” ekspert za vode, Ivan Kolovrat ističe kako se kao izvorišta za vodoopskrbu danas iskorištavaju podzemne vode u 86 posto slučajeva. Za osiguranje vode u vodoopskrbi stanovništva i industrije najznačajnije su obnovljive zalihe podzemnih voda, koje se mogu gotovo trajno eksploatirati.

 On smatra kako ukupni kapaciteti zahvata i raspoložive količine vode nisu za sada ograničavajući čimbenik razvitka javne vodoopskrbe a poteškoće proizlaze iz prostorno/vremenskog rasporeda zahvata voda i korisnika, te izrazito velikih potreba u kraćem ljetnom razdoblju u turističkim područjima.

Postojeću razinu priključenosti stanovništva na javne vodoopskrbne sustave od 85 posto predviđa se, kaže, povećati u sljedećem investicijskom ciklusu na 90 do 95 posto, čime bi se približilo europskim standardima. Prema grubim procjenama 15 posto stanovništva Hrvatske koristi se pojedinačnim vodozahvatima i tzv. lokalnim vodovodima, koji bi se trebali postupno priključiti u sustave javne vodoopskrbe.

Kolovrat navodi je smanjenje gubitaka vode izuzetno važna, trajna zadaća u prvom redu komunalnog gospodarstva. Kako bi se povećala održivost postojećih zahvata vode neophodno je, tvrdi, postupno smanjivati gubitke vode sa sadašnjih prosječnih 51 posto na prihvatljivije vrijednosti od 15 do 20 posto, po uzoru na razvijene europske zemlje koje imaju strože kriterije od 7 do 15 posto. Time bi se dobile značajne dodatne količine vode i smanjile potrebe za novim količinama i izvorištima vode.

Klimatske promjene kao nedovoljno shvaćen problem struke pa i znanosti u Hrvatskoj kao i loša organizacija u vodnom sektoru (slučaj Gunje), zastarjelo i neučinkovito gospodarenje vodama,  osnovni su problemi u Hrvatskoj. Dosta se još mora raditi na edukaciji građana i mladih o važnosti ovog resursa, vodi kao temeljnom ljudskom pravu i njegovoj ulozi u modernom društvu.

Samo cjelovita promjena paradigme ponašanja, pa i direktan i dobronamjeran pritisak na sve institucije koje se bave s ovim sektorom pa i samu Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti da svojim djelovanjem u području očuvanja ovog resursa  počne pratiti trendove u svijetu i društvu.

Hrvatska je bogata vodom, ima iskustva i ljude koji su svojim dugogodišnjim radom nešto stvorili, ostaje nam da čuvamo vodu kao temeljno ljudsko pravo i prihvatimo klimatske promjene kao ozbiljnu činjenicu.

Piše: Igor Grozdanić, stipendist Max Planck Instituta,  dobitnik nagrade Hrvoje Požar

You may also like

0 comments