Banka za međunarodna poravnanja (BIS) upozorila je da rastu rizici od bankarske krize u Kini, na što ukazuje visoka razina kreditne aktivnosti tamošnjih banaka, objavili su britanski mediji.
Ključni pokazatelj stresa u bankarskom sektoru sada je tri puta veći od razine koja se smatra potencijalno opasnom, objavio je taj globalni regulator bankarskog sektora u svojem najnovijem tromjesečnom izvješću, a prenosi BBC.
Naime, omjer kredita i veličine kineskog BDP-a dosegnuo je u prvom tromjesečju 2016. godine 30,1 bod, navodi se u priopćenju. BIS, pak, omjer kredita i BDP-a već od 10 bodova smatra znakom potencijalne opasnosti. Prije godinu dana, taj omjer iznosio je 25,4 bodova.
BIS taj pokazatelj izračunava praćenjem visine kreditiranja u odnosu na veličinu gospodarstva te uspoređuje dugoročni trend tog omjera. Kada se te dvije komponente počnu razilaziti, BIS upozori da bi mogla uslijediti bankarska kriza.
BIS ima središnje mjesto u globalnim financijama jer pruža bankarske usluge središnjim bankama i nadzire međunarodne tokove novca i kredita.
Zdravlje kineskog bankarskog sektora već dugo je izvor zabrinutosti za financijska tržišta. Od financijske krize 2007. do 2008. došlo je do procvata kredita budući da je kineska vlada pokušala potaknuti posrnuli rast. No, dio tih kredita nije bio produktivan. MMF procjenjuje da bi moglo biti nenaplativo oko 1.300 milijardi dolara tih kredita.
Međutim, budući da je kineski bankarski sustav u velikoj mjeri u državnom vlasništvu ili pod kontrolom vlade, analitičari ističu da će vlada spasiti bankarski sektor ako to bude potrebno.
U svom najnovijem tromjesečnom izvješću, BIS je također objavio da su tržišta pokazala otpornost na britanski referendum o napuštanju Europske unije. “Brzina oporavka je mnoge iznenadila s obzirom na političke i ekonomske nesigurnosti koje je taj referendum potaknuo”, izjavio je čelnik monetarnog i ekonomskog odjela u BIS-u Claudio Borio.
Međutim, upozorio je da su unatoč nedavnim dobicima, globalna financijska tržišta osjetljiva te da će samo vrijeme pokazati odražavaju li cijene na tržištu u potpunosti predstojeće rizike.
