Jučerašnje ubojstvo veleposlanika Rusije u Turskoj Andreja Karlova, što je jedan u nizu tragičnih događaja „crnog ponedjeljka“, Vijeće sigurnosti UN-a osudilo je kao teroristički čin.
Piše: dr.sc. Branimir Vidmarović
Trenutno nemamo detaljne informacije, no predsjednici Rusije i Turske noćas su se složili kako se radi o terorističkom napadu čiji je cilj bio pokvariti odnose između dvaju zemalja i spriječiti napredak uoči trilateralnih razgovora o Siriji između Irana, Turske i Rusije u Moskvi. Turska strana inzistira na tome da ubojstvo nikako neće utjecati na razvoj rusko-turskih odnosa i navodi da je glavni krivac i organizator Fethullah Gülen. Cjelokupna tragična situacija i okolnosti ubojstva, barem zasad, izgleda problematično.
Verzija o pokušaju potkopavanja trilateralnog sastanka i sabotaži odnosa Rusije i Turske izgleda neuvjerljivo. Razgovori se mogu samo odgoditi ali ne i spriječiti, baš kao što se ne može spriječiti nakana Turske i Rusije da igraju svoju stratešku igru u Siriji.
S druge strane, Erdogan i Putin su se već opekli; Erdogan neće ponoviti iste greške, pogotovo ne sada kada Erdogan, uspješno prebrodivši pokušaj puča konsolidira moć, i pogotovo ne u svjetlu postignutih sporazuma oko izgradnje Turskog toka. Teško da je ubojica (ili organizatori, ako ih je bilo više) mogao ozbiljno računati na tako grub ishod svojeg čina.
Identitet ubojice, odnosno njegov radni status ostaje proturječiv. Na primjer, prema saznanjima Reutersa i drugih krupnih zapadnih medija, radi se o pripadniku policijskih snaga koji tu večer nije bio na dužnosti. Tursko Ministarstvo unutarnjih poslova navodi kako je 22-godišnji Mevlüt Mert Altintas dobio otkaz nakon pokušaja puča. No ruski mediji su javili da je ubojica ušao na izložbu pokazavši čuvarima policijsku iskaznicu.
Ako je ubojica doista bio u važećem radnom odnosu s policijom, onda je prošao post-pučističku rigoroznu ideološku provjeru, što znači da nije imao motiva za mržnju prema Turskoj, Erdoganu ili prema Rusiji. Ako je dobio otkaz, odakle pištolj i iskaznica, koje je trebao vratiti sukladno proceduri prekidanja radnog odnosa? Naravno, mogao ju je krivotvoriti, a u svijetu terorizma je oružje – pogotovo pištolji – vrlo lako dobavljivo.
No zanimljiv i sam ishod. Atentator je pustio posjetitelje da napuste prostorije galerije, ali je ubijen uslijed otvaranja paljbe po kolegama. Možemo samo nagađati je li doista bilo tako, odnosno je li njegovo ubojstvo bila nužna mjera. Pitanja je, ponavljam, puno. Samostalan, odmjeren i dobro obučen napadač koji pušta posjetitelje, ne uzima taoce i ubija isključivo veleposlanika više nalikuje nekom filmskom negativcu nego standardnom pripadniku Islamske države ili kakvih drugih radikala. Opet, možda se radi o novoj sorti takozvanih „vuka samotnjaka“ – imitatora džihada koji će borbu s terorizmom učiniti još težom.
U svakom slučaju, valja pratiti razvoj događaja. Ubojstvo veleposlanika Karlova neće zavaditi zemlje. Upravo suprotno, vjerojatno će doći do učvršćivanja suradnje i razumijevanja u nekim vanjskopolitičkim aspektima, napose Siriji. No mogući su i problemi zbog namjernog ili nenamjernog pokušaja kapitaliziranja tragedije. Kao zemlja koja u zadnje vrijeme trpi sve učestalije terorističke napade – a sada i ubojstva veleposlanika jedne velesile, Turska može s više argumenata pred NATO-m i EU obrazložiti svoju važnost kao posljednje utvrde između zapadnog svijet i terorizma te inzistirati na izručenju Gülena. Njena vojna operacija u Siriji barem neko vrijeme ne bi trebala izazivati veće sporove i sumnje. Isto tako, usvajanje nacrta novog Ustava Turske, koji proširuje ovlasti Erdogana i de-facto cementira njegovu vladavinu do 2029., sada je izglednije no ikad.
Što se Rusije tiče, znanstveni suradnik na Institutu za istočne studije Ruske akademije znanosti Ilšat Saetov je u komentaru za kanal RBC usporedio ubojstvo veleposlanika Karlova s ubojstvom ruskog veleposlanika Aleksandra Gribojedova u Teheranu 1829., kada je gomila religioznih fanatika ubila gotovo sve ruske diplomate. Kako bi se spriječio rat, perzijski vladar Fateh Ali-šah Kadžar je u Petrograd poslao svog unuka koji je ruskom caru Nikolaju I. poklonio dragocjeni dijamant Šaha. Sugovornik kanala rekao je kako bi i sada valjalo kompenzirati ubojstvo diplomata, predloživši da Turska prizna Krim ili podrži Assada. Ta je misao na tragu istine. Rusija će vjerojatno zauzeti puno čvršći stav u pitanjima sigurnosti te Sirijske politike. Putin sada može pokušati ponukati Erdogana na značajnije ustupke i podršku. Bez obzira na to tko je počinio ubojstvo, Moskva može inzistirati da međunarodna zajednica prizna njena staranja u Siriji i bude obazrivija prema njenoj bliskoistočnoj politici. U svakom slučaju, simpatije, podrška i suosjećanje biti će strani Rusije.
Kao alumnus Moskovskog državnog fakulteta za međunarodne odnose na kojem je 1976. diplomirao i ubijeni Andrej Karlov, izražavam sućut njegovoj obitelji i čitavom fakultetu.
Autor je dr.sc. Branimir Vidmarović, stručnjak za kinesko-japanske odnose i sigurnost u Istočnoj Aziji. Diplomirao i doktorirao međunarodne odnose i diplomaciju na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose. Aktivno se bavi istraživanjem različitih područja kineske vanjske politike i problema sigurnosti u Istočnoj Aziji.
