Gost Novog dana Tihomira Ladišića bio je odvjetnik Veljko Miljević. Razgovaralo se, među ostalim, o tužbi šefa oporbe Tomislava Karamarka kojega Miljević zastupa u postupku protiv Nacionala.
“To nije udar na slobodu medija u Hrvatskoj, ne znam tko to u HND-u smatra. Vidio sam priopćenje predsjednika HND-a koji govori o slobodi medija, koja je zaista zakonom i ustavom zagarantirana. Ljudi zaboravljaju da u istom zakonskom članku postoji naznaka za koje situacije ne postoji sloboda medija, tj. u kojim se situacijama zbog zaštite drugih prava može ograničiti. Ovo nije prva ovakva tužba, imali smo i puno jače iznose, i nitko nije dovodio u pitanje Zakon o medijima, i članke o odgovornosti nakladnika za štetu koju je prouzročio rad njegovog medija. Tu nema ničeg čudnog, ovo je školski primjer tužbe protiv nakladnika koji je objavio nešto što nije trebao, ili na način na koji nije trebao.”
Ovo je autorizirani intervju, zašto bi mediji bili pod udarom? “Čini mi se da su vama podvalili pitanje, kao i mnogima. Da autorizirani intervju ne znači odgovornost medija je za malu djecu, za prvi razred osnovne škole. Ove informacije koje su izašle na naslovnici i na nekoliko strana Nacionala – vidjet ćemo je li unutar toga sve bilo autorizirano, kada je autorizacija dana i što izlazi izvan okvira autoriziranog intervjua, pa se nakladnik neće više moći na to pozivati. Jasno je da neće nakladnik odgovarati za onaj dio koji je bio autorizirani, a sve izvan toga, poput zanimljivog naslova ili podnaslova – za njih ćemo vidjeti. I djetetu iz osnovne škole je lako utvrditi da te stvari nisu u okviru informacija iz navodno autoriziranog intervjua.”
Ali te je informacije Josip Manolić već više puta u javnosti izrekao. I zašto sudski nije pokrenut postupak prema Manoliću, a jest prema nakladniku, to jest medijima? “Čini mi se da su vam i to pitanje podvalili.”
Zašto bi mi netko podvalio pitanja? “Tužba je odavno podnijeta. Ako je još podnijeta 27.7., pitati zašto nije je meni deplasirano pitanje. Nakon podnošenja tužbe nemam ni prava ni obaveza djelovati na rad suda, jer sud odlučuje o ritmu odvijanja postupka. Ovo je tzv. skraćeni postupak, koji počinje danom zakazivanja rasprave, koja za sada nije zakazana. To nije problem mene niti tužitelja, mi smo iskoristili sva prava onog trena kad smo podnijeli sudsku tužbu. Ja vam ponavljam da Manolić unutar intervjua nije rekao ono što je prenijeto na naslovnicu lista Nacional, i bit će vrlo velikih problema oko toga je li intervju zaista bio pravovremen i autiriziran.”
Kako to da sud daje prioritet ovoj tužbi umjesto onoj protiv Manolića? “To je stvar suda. Mi unutar svojih nadležnosti imamo po kaznenoj procesuri da se postupa protiv izvora. To rješava Općinski kazneni sud u Zagrebu. Po tužbi za naknadu štete protiv nakladnika postupa Općinski i građanski sud u Zagrebu, i svaki imaju svoj ritam i svoju lokaciju.”
Kako komentirate srušene najveće presude u RH, poput Fimi medije, Paravinje…? “Za pravosuđe je to tragedija. Glavni problem je ZKP iz 2008. godine. Trebalo se probati stati na kraj organizranom kriminalu, donijet je zakon koji je bio snažan alat protiv organiziranog kriminaliteta. Početak borbe prema njemu počinje 1.7.2009. Određeni nedostaci tog zakona su ograničenja prava obrane, i 2012. je Ustavni sud 42 odredbe Zakona o kaznenom postupku proglasio neustavnima. Od svih njih došlo je do značajne promjene cijelog zakona, i tom inače preglomaznom zakonu dalo mnoge dodatne elemente koji su neupotrebljivi. Mi u zadnjih godinju i pol-dvije postupamo po ZKP-u koji bi trebao biti upotrebljiv i više efikasan. Nadam se da neće ubuduće biti toliko ukinutih odluka u tako važnim predmetima, kao što je bilo do sada. Glavni uzrok ovih situacija vraćanja procesa na nulto stanje je u ZKP-u 2008. Sada je to izbalansirano i nadam se da će se pravosuđe bolje postizavati.”
Jesu li jamčevine (generalno) dobro postavljene? “Mi smo do ZKP-a iz 2008. imali drugačije jamstvo, nije se moglo polagati za sve. Sada smo u situaciji da se jamčevina može primijenjivati na sve razloge, što samo po sebi ne mora biti loše. Mi vidimo da se sada događaju čudne situacije. Ako unosite nove odredbe gdje širite razloge mogućnosti jamstva, stvar je sudaca da u svakom konkretnom primjeru odrede adekvatno jamstvo. Mnoge šokira situacija da se unutar ročišta gdje se određuje jamstvo provode određeni dokazi. Svi neka pročitaju Zakon o kaznenom postupku, vidjet će da je to korisno i propisano. Država se mora štititi.”
