Usprkos moralnim ucjenjivačima, naftna je industrija daleko od umiranja. Naime, iako nam moralni ucjenjivaču podastiru katastrofične procjene o nestanku fosilnih goriva, prosvjeduju  protiv njih, najavljuju propast naftno-plinskih kompanija, čini se kako od toga, tako skoro, neće biti ništa.

Nafta je, prema stručnjacima prošla točku nakon koje je izgledno kako će postati preskupa za istraživanje i eksploataciju, međutim za to će biti potrebna desetljeća, vjerojatnije cijelo stoljeće.

Vrijeme je to u kojem je potrebno postići visok stupanj akumulacije energije iz obnovljivih izvora, koji na globalnoj razini čine oko 7 posto udjela energije. Bit će potrebno trideset godina do pola stoljeća kako bi obnovljivi izvori premašili fosilne izvore energije.

Razvoj obnovljivaca nije moguć bez pomoći. U Hrvatskoj smo svjedoci enormnih poticaja i navodnih državnih pogodovanja u industriji obnovljivih izvora, što je praksa koju svjetska tržišta napuštaju. Naime, iako to u Hrvatskoj nije slučaj (zbog nezasitnosti države, ali i potrebe namicanja sredstava za servis kredita, mahom za autoceste) svjetski regulatori se trude smanjivati trošarine i poreze u fosilnoj industriji kako bi ona ulagala u diverzifikaciju izvora energije.

Promjena u prometnoj kulturi, pojava sve više električnih vozila, mogla bi pogodovati naftnoj industriji. Ukoliko se omogući dovoljno kvalitetna akumulacija električne energije, Europa bi mogla pribjeći proizvodnji struje iz fosilnih goriva, jer je ugljen puno veći zagađivač, protiv nuklearne energije se vodi negativna kampanja, a proizvodnja energije iz obnovljivaca još je nestalna.

To bi moglo povećati današnju prisutnost ugljikovodika (od 90 milijuna barela dnevno) na tržištu te osnažiti naftnu industriju Europe koja je u odnosu na ostatak svijeta značajno slabija. Podršku bi industriji trebala pružiti digitalizacija te automatizacija koje bi trebale povećati učinkovitost naftnih polja. Osiguralo bi to otpornost naftne industrije unatoč smanjenju cijene nafte za trećinu.

Moderne strategije naftnih kompanija usmjerene su, osim na diverzifikaciju energije, na sve veću potražnju za rafiniranim proizvodima. Tako je, primjerice, MOL Grupa, sukladno svojoj strategiji do 2030. godine, počeo modernizaciju rafinerije u Rijeci te je investicijama u rafinerije u Slovačkoj i Mađarskoj zaradio gotovo milijardu dolara u vrijeme nepovoljne cijene nafte. Takvo bi stanje, u budućnosti, industriju moglo fokusirati na downstream.