Ujedinjeno Kraljevstvo – jednom nogom izvan Unije?

Izborna pobjeda torijevaca premijera Camerona u Velikoj Britaniji zabrinjava EU, jer je on najavio referendum o ostanku u Uniji. No već sada za Britance postoje brojni izuzeci od pravila koja vrijede za druge članice.

Odnosi između Velike Britanije i Europske unije nisu nikada bili jednostavni. Nakon jasne pobjede torijevaca, konzervativni britanski premijer David Cameron vjerojatno će biti na čelu vlade još pet godina. U Europskoj uniji na tu izbornu pobjedu gleda se sa zebnjom. Jer, Cameron je za 2017. najavio održavanje referenduma o ostanku Velike Britanije u EU-u, a i prije toga želi ponovo pregovarati od odnosu s Bruxellesom jer želi povlastice za svoju zemlju. Inače, Britanci su već i do sada uspjeli za sebe isposlovati više posebnih pravila. Velika Britanija praktički već sada stoji, takoreći, “jednom nogom izvan EU-a”. Evo nekih od izuzetaka koji vrijede samo za Britance:

  1. Popust za Britance. Budući da je Velika Britanija u proračun EU-a uplaćivala mnogo, ali je malo dobivala nazad, tadašnja britanska premijerka Margaret Tatcher je 1984. godine uspjela za svoju zemlju izboriti da dobiva nazad 66 posto onoga što je uplatila u europsku blagajnu. To pravilo vrijedi i danas, mada su se uvijek iznova zbog toga bunile neke druge članice Unije. No to se pravilo može ukinuti samo ako London na to pristane.
  2. Sloboda kretanja. Tko iz Njemačke putuje u Francusku, Austriju ili Nizozemsku, na granici ne mora pokazati nikakav dokument. No to ne vrijedi za one koji žele u Veliku Britaniju. Naime, ta se zemlja nije priključila Schengenskom sporazumu koji građanima EU-a omogućuje nesmetano putovanje od Italije do Norveške, od Portugala do Poljske.
  3. Suradnja pravosuđa i policije. Od kada je 2009. na snagu stupio Lisabonski sporazum, Velika Britanija može birati koje će europske zakone s područja pravosuđa i unutarnje politike preuzimati. Osim toga, britanska vlada je uspjela postići i to da može odustati od primjene 130 zakona iz donesenih prije Lisabonskog sporazuma. U prosincu 2014. je London ponovo usvojio 30 europskih pravila koja je prethodno bio ukinuo, među njima i pravilo o europskom uhidbenom nalogu. Ta britanska “izbirljivost” živcira druge članice EU-a
  4. Obrambena politika. Na području obrambene politike London se oslanja na NATO. Kada je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker u ožujku pozivao na osnivanje europske vojske, iz Londona je odmah kao odgovor stiglo jasno “No”. “Obrana je nacionalna, a ne europska stvar”, priopćeno je iz britanske vlade. Iako je Velika Britanija krajem 90-ih godina prošlog stoljeća odustala od svog otpora utemeljenju zajedničke sigurnosne i obrambene politike, nastavila je budno paziti da Europljani s time ne pretjeraju. Tako je spriječila i otvaranje glavnog vojnog zapovjedništva u Bruxellesu. Zato se europskim vojnim angažmanima poput onog u Maliju zapovijeda decentralizirano, iz pojedinih država članica.
  5. Financije. I u krizi eura Velika Britanija se pomalo distancirala od eurozone. London je sa zabrinutošću pratio mučne pokušaje spašavanja eura. Osim toga, britanska se vlada bojala i za posljedice koje bi stroža pravila za poslovanje banaka i uvođenje poreza na financijske transakcije mogla imati po London kao financijsko središte. Mnoge članice EU-a oštro su kritizirale i to što se Velika Britanija nije priključila sporazumu o većoj proračunskoj disciplini. (DW.de)

0 comments