Madžarska je zadnji put bila neovisna 1918.g. unutar bl.poč. Austro – Ugarske. Dio te cjeline je bila Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, koju je nakon poraza zadnjeg narodnog vladara, Ugarska dobila u nasljedstvo. Tako Republiku Hrvatsku, Gubernija Madžarska tretira i danas. Naime, Madžarska je postala gubernija kao dio Staljinovog plijena 1945. g. To je ušlo u psihu Madžara i njihovih vlastodržaca danas, toliko moćno, da tu ne vidim lijeka.
Par trenutaka neovisnosti, 1956. g. pod upravom Imrea Nagya, bilo je dovoljno da se Madžari sami trčećim korakom, bace u zagrljaj Nikite Sergejeviča, u suštini pozitivnog lika, koji svjestan kvaliteta zemlje koju je uz Titovu suglasnost upravo zgazio, udijeli novog Dragog Vođu, Janosza Kadara, koji je sebe uvjerio da je crveni Lajosz Koszut. I bio je. Mada bitno manjih osobnih i imperijalnih ambicija. Makar mu nije padalo na pamet da se sveti Zagrebu radi feldmaršala, bana Josipa pl. Jelačića. Ili da svojata Rijeku.
Za to je trebao pasti komunizam, za to su trebali ući u EU i u NATO i u međuvremenu, sami sebe unaprijediti u praonicu novca ruske države i mafije. Ako se tu uopće može povući kakva razlika. Izgooglani slučaj Semjona Mogiljeviča. Tone ruskog ili mafijaškog novca su preplavile bivše kolonije Varšavskog pakta. Ulazile su ondje, gdje je to bilo višestruko korisno, osobito u plinsko – naftne tvrtke, gdje su mogli diktirati monopol svojih jedinih izvoznih proizvoda.
Naftne tvrtke u Madžarskoj i susjednim zemljama, osobito Republici Hrvatskoj su bile neophodan cilj u prirodnom maršu na Zapad, ovaj put energijom umjesto tenka T – 72. Priroda takvog kapitala je da nikada ne ulazi javno ili preko burzi, već prije svega preko politike i političara koji kontroliraju državne udjele u takvim, nacionalno uvijek, strateškim tvrtkama. Tako je bilo i sa slučajem INA – MOL, gdje je prodaju hrvatske tvrtke Madžarskoj, odlučila jedna od dvije frakcije Kominterne u zemlji, ona, već u komunizmu uvezana s Moskvom. Nisu oni osmislili MOL samo zato što je bio tu ili zato što je bio “pun k’o brod”, već prije svega zato što je tu već izgrađen plinovod, sve do Italije, koji samo treba utiho oteti i pretvoriti umjesto proizvodno – transportnog, samo u transportni i to samo ruskog plina. MOL je tu kroz Putinov utjecaj na Orbana, karta da će dionice biti korištene samo u njihovu korist. I da će MOL ovo “vlasništvo” nad INO om, biti iskorišteno u pravilne svrhe. Karikaturalnost slučaja Sanader govori sve.
Znam da Hrvati poput ameba, pamte samo sedam sekundi, no sjetimo se kako je INA prodana, sjetimo se koja je ono tvrtka sa višedesetljetnim vezama u Moskvi to odradila, sjetimo se koji je ono šef države bio za Družbu Adria, sjetimo se tko je u sred sankcija Rusiji i Putinu trčao u Moskvu na poklonjenje panslavenskom voždu i bratu mu Mulleru, sjetimo se na koliko ulaza plina u državu, ulazi samo ruski, sjetimo se svih sudionika predavanja ili bolje rečeno prodavanja upravljačkih prava INE MOL u koji nam danas kroz već ruski plinovod sprema gušenje domaće proizvodnje, sjetimo se za koga je MOL gasio proizvodnju svake rafinerije koju je kupio i to ne samo u Hrvatskoj, već i u “bratskoj” Italiji, npr. u Mantovi, sjetimo se malo što je svaki put Domovini dolazilo iz Madžarske i Rusije… Sjetimo se feldmaršala Jelačića i užasa koji u srcu svakog građanina Republike izaziva pomisao da u njegovim Dvorima danas stoluje ban u pokušaju g. Zoran Milanović sa ministrom koji je svima osigurao sretnu (rusku) budućnost ili opozicije koja žuri u tu istu kuću nafutrana samo željom da i ona ugura prste u isti (ruski) med.
MOL u “sukobu” sa vladom, kroz svog predsjednika Orbana je samo rusko oruđe u jednom bitno ozbiljnijem ratu, ratu za preživljavanje ruske oligarhije na čelu s Putinom. Sve od okupacije Gruzije, Ukrajine ili vojna intervencija među sirijskim plemenima, to govori. MOL treba Rusiji i njenim tvrtkama da mete teren ispred, inače su gotovi. Tu negdje treba gledati i uzroke iznenadne Orbanove kuražnosti. No srećom, trajat će mu točno onoliko koliko i Putinova Rusija. Ipak ne treba zaboraviti, da je MOL u INI već toliko dugo, da se skoro nitko više i ne sjeća kako je bilo nekada kada je to bila samo UDB ina tvrtka. I da je danas Hrvatska dobije nazad, dobit će tvrtku oglodanu i punu uposlenika lojalnih samo rusko/madžarskim poslodavcima i njihovim ljubavnicama.
Prodati što prije i prekinuti sve veze sa tom koruptivnom i državom i tvrtkom, a obje frakcije Kominterne napokon izvesti pred pošten sud i obrisati prašinu sa članova zakona koji se odnose na veleizdaju.
I napokon okrenuti Bana Hrvatske Josipa pl. Jelačića, na pravilnu stranu.
