[vc_row][vc_column width=”1/3″]Prošla je godina dana otkako je Donald Trump na vlasti. Njegovi kritičari stvari previše pojednostavljuju, smatra glavna i odgovorna urednica DW-a Ines Pohl.[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Osobe, koje su predmet mržnje, imaju prednost što se iza njih može okupljati. Mržnja ljude čini slijepim. Sve razlike, suprotnosti i proturječnosti nestaju u zajedničkoj mržnji. Mržnja ujedinjuje. Mržnja daje osjećaj boljeg života, kada nedostaju prave ideje i vizije. [/vc_column][/vc_row]
Ako pogledamo SAD ovih dana, kad da zemlju više ne drži i ujedinjuje san o boljem životu, kao što je to bilo stoljećima. Ako tamo i postoji neki dominantan osjećaj, onda je to osjećaj mržnje prema drugom političkom taboru. U dvostranačkom sustavu to je relativno jednostavno. Poput riječi iz Evanđelja po Mateju (poglavlje 12, stih 30): “Onaj tko nije sa mnom, je protiv mene.”
Neposredno praćenje predizborne kampanje
2016. godine, kada je Donald Trump izabran za američkog predsjednika, bila sam dopisnica Deutsche Wellea iz SAD-a. Putovala sam tisućama kilometara od istoka do zapadu, od sjevera do juga. Boravila u metropolama, ali i u malim gradovima i sportskim arenama. Od početka sam pratila njegovo marširanje prema Bijeloj kući. Doživjela sam kako je oduševljavao mase – studente i radnike, umirovljenike, majke, domaćice i poslovne ljude. Vidjela sam koliko je dugo trebalo da demokrati shvate da bi ovaj čovjek zapravo mogao ostvariti svoj cilj – najprije se potvrditi kao kandidat republikanaca, a zatim pobijediti u izravnoj borbi protiv Hillary Clinton.
Bila je to arogancija vlasti, koja nije mogla pojmiti kako je moguće da se jedna TV zvijezda izbori protiv aparata moći, kakav je stajao iza Hillary Clinton. Žene, koja je pokazala svoje pravo lice kada jeTrumpove pristaše opisala kao jadnike.
Nedemokratski refleks
Prije godinu dana Donald Trump je položio zakletvu u sivom kišovitom Washingtonu. Od tada je razumno suočavanje s predsjednikovom politikom – postalo nemoguće. Refleksno se ponavlja “kako je sve strašno, grozno i loše”. To je nedemokratski. Konačno, Trump je izabran u skladu s američkim izbornim zakonom. Pored toga to je i glupo. Mnogi liberalni mediji gube svoj kredibilitet.
Naravno da je posao medija ukazivati na to koliko su opasne mnoge Trumpove izjave na Twitteru. I istraživačkim novinarstvom i činjenicama otkrivati tko istinski i dugoročno profitira od porezne reforme. Ali za svaki kritički duh trebalo bi biti samo po sebi razumljivo da i kod političkog protivnika otvoreno i bez pjene na ustima istakne i cijeni ono što je ispravno i dobro.
Ispravan zahtjev Njemačkoj
Što je, primjerice, pogrešno kod zahtjeva da Europa konačno stvori zajedničku i snažnu vanjsku i obrambenu politiku? Zašto američki predsjednik ne bi trebao pozvati Njemačku da uplaćuje više novaca u NATO? Upravo bi Njemačka morala pomnije pogledati svoju europsku politiku kada kritizira Trumpovo “America first”. Jer i naš ministar financija je sa svojom politikom štednje u posljednjih nekoliko godina prije svega imao na umu dobrobit vlastite zemlje. Također su isto tako značajne teme i prekomjerna birokracija i loše vođenje UN-a.
I mene su prestrašili Trumpove agresivne izjave na Twitteru protiv Sjeverne Koreje. Ali vidjela sam i nesposobnost administracije Baracka Obame da prepozna stvarne razmjere nuklearnog naoružanja Pjongjanga. I da, zabrinjava me kada vidim kako Rusija i Kina popunjavaju vakuum koji su iza sebe ostavile Sjedinjene Američke Države povlačeći se s dužnosti svjetskog policajca. Ali i ovdje se, ako želimo kompletnu sliku, mora reći da je Barack Obama bio taj koji je uveo novu doktrinu pod nazivom “leading from behind” – “voditi iz pozadine”. I njegov neuspjeh u Siriji, osobito na Srednjem i Bliskom Istoku, ne može se baš pripisati Trumpovoj administraciji.
Mandat još dugo traje
Ključnu rečenicu cijelog predizbornog spektakla izrekla je, po mom mišljenju, Michelle Obama: “When they go low, we go high” – što bi u slobodnom prijevodu značilo: „Kada se drugi loše ponašaju, mi ćemo odgovoriti pristojno i sa stilom”. To je ono što bi svi Trumpovi kritičari trebali uzeti k srcu, kako u zemlji tako i u inozemstvu. Donald Trump je na dužnosti predsjednika godinu dana. Bez obzira na sve nade u mogući postupak za udaljavanje s te dužnosti izgleda da će Trump i dalje ostati na vlasti, barem još neko dogledno vrijeme, piše DW.
Postoji lijepa američka izreka: “Get over it.” ili “Prijeđi preko toga” ili “Preboli to”, u slobodnom prijevodu: “Sada je tako, kako je”. To je, dakle, pravi trenutak da se objektiviziraju rasprave o Trumpu. Da se više ne bavimo njegovom kosom i tenom – već politikom koju vodi. Objektivno i odmjereno. I da se ne uzbuđujemo zbog svakog njegovog tvita, već da osvijetlimo ono što je pogrešno, ali i ono što ima smisla kada su u pitanju Trumpovi politički zahtjevi. I da pritom priznamo koliko je kompleksno nositi političku odgovornost na ovom svijetu.
Jer, mrziti je jednostavno. Puno je teže pronaći i ponuditi istinsku alternativu.
