Analiza Večernjeg lista

Kada završi drugi krug izbora, imamo tri godine bez izbora i to je vrijeme za reforme i razvoj. Poruka je to koju je u noći nakon prvog kruga lokalnih izbora hrvatskim građanima odaslao premijer Andrej Plenković. Premda je pomalo neobično da premijer priznaje kako su reforme čekale dulji period bez izbora, činjenica je da je pred Hrvatskom, ne bude li većih lomova, podulje razdoblje u kojem vlast može ostvariti svoje politike bez bojazni da će joj se nužni rezovi obiti o glavu na skorim izborima.

Prilika je to i za podsjećanje na strukturne promjene koje nam političari obećavaju kroz strateške planove još od početka milenija, ali nikako da nađu dovoljno snage ili volje za njihovu provedbu. Kadrovski utjecaj stranaka Majka svih reformi pritom je ona u pravosuđu, ključna za jačanje povjerenja u javne institucije, kojima Hrvati vjeruju daleko manje od prosjeka građana u EU. Opći je dojam da hrvatsko pravosuđe ne uspijeva izići na kraj s ključnim problemima društva, prije svega s korupcijom. Iako sudske statistike iz godine u godinu pokazuju smanjenje ukupnog broja predmeta, cijeli se proces kreće presporo. Stručnjaci pritom upozoravaju na brojne sistemske nedostatke i pozivaju na otvaranje pravosuđa, promjene u sustavu imenovanja sudaca, digitalizaciju i modernizaciju sustava, za što su nužna znatno veća ulaganja. Novac za reforme Vlada planira namaknuti kroz europske mehanizme oporavka, a u Nacionalnom planu koji je neki dan poslan Europskoj komisiji navodi se kako je “za izgradnju otpornije i pravednije države važna pravna sigurnost koja se postiže promicanjem daljnjeg razvoja nepristranog i učinkovitog pravosuđa koje je dostupno svima, kao i djelotvornom borbom protiv korupcije na svim razinama vlasti”.

Takav, prilično općenit cilj prate i mjere poput razvoja alata za objavu i pretraživanje sudskih odluka, što bi išlo u smjeru otvaranja pravosuđa, kao i investicije poput gradnje Trga pravde u Zagrebu, što je također dobrodošla mjera, s obzirom na to da sudovi u Zagrebu pate od kroničnog nedostatka prostora. Što se tiče suzbijanja korupcije, najavljuje se veća efikasnost tijela za suzbijanje korupcije, kao i preventivnih antikorupcijskih mehanizama, što je pomalo u raskoraku s, primjerice, odnosom vlasti prema Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa. Politička volja ključna je i za reformu javne uprave, koja vapi za kvalitetnim kadrom sposobnim nositi se s novim izazovima, prije svega novim sustavom kažnjavanja i nagrađivanja službenika, ali i reformom lokalne samouprave. Koliko politika za to ima volje pokazuje i slučaj s novim pravilnikom koji je trebao osigurati centralizirano elektroničko polaganje državnog ispita, a na snagu je trebao stupiti u travnju ove godine. Sve je, međutim, pomaknuto za iduću godinu, a sada je taj sustav umetnut u Nacionalni program oporavka, uz tumačenje da će se tako namaknuti potrebnih pet milijuna kuna za njegovu implementaciju. Riječ je o trošku koji je beznačajan za jednu državu, a u međuvremenu će se ispiti za službenike provoditi po sustavu koji nakon afere Rimac teško da bilo kome ulijeva povjerenje.

Kako je i najavljeno, ovih dana počinje postupak prethodnog savjetovanja o promjeni Zakona o radu, jedne od reformi iz vladina nacionalnog programa oporavka. Očekuje se dodatna regulacija rada na daljinu i rada na izdvojenom mjestu, a u tom bi se propisu trebala povećati i dobna granica za automatski prestanak ugovora o radu s postojećih 65 godina, na moguće 67 godina. Trebao bi se i ograničiti broj uzastopnih ugovora na određeno vrijeme, unijeti pojašnjenja vezana uz korištenje i prenošenje godišnjih odmora, rad preko agencija uskladiti s direktivama.

Kako će točno izgledati prijedlog promjena tek treba vidjeti, no i početak javnog savjetovanja pokazuje da Vlada misli pokrenuti svaku od 77 reformi, koje se moraju provoditi paralelno s investicijskim projektima koji će se financirati bespovratnim europskim sredstvima. Manje više je poznato da se uglavnom radi o reformama koje se ponavljaju u strateškim i reformskim dokumentima zemlje, no uvijek je nešto zapinjalo na putu do njihove realizacije, bilo promjena vlasti, neki od izbora, pritisak socijalnih partnera ili naprosto nepostojanje volje da se stvari promijene. – Što se tiče Zakona o radu, mislim da su se socijalni partneri načelno dogovorili te će promjena biti relativno skromna i odnosit će se na regulaciju rada od kuće, a vjerojatno će se podići i dob za prestanak radnog odnosa na temelju godina života – prokomentirao je analitičar Ekonomskog instituta Danijel Nestić koji vjeruje da će se Vlada držati svojih reformskih najava.

Jedna od njih je, na primjer, reforma sustava plaća u javnom sektoru i državnoj upravi kako bi se osiguralo da svi dobiju ‘jednaku plaću za jednak rad’. Ta se priča nalazi u javnom prostoru posljednjih osam godina, no Plenkovićeva Vlada uvjerava da će je odraditi u iduće tri godine. – Vlada će vjerojatno ići na ujednačavanje postojećih ekstremnih primjera gdje su slični poslovi različito vrednovani. Mi općenito imamo kulturu i tradiciju da ljudi imaju istu plaću za ista radna mjesta, pa mi se čini da će pomaci biti relativno skromni u dijelu politike nagrađivanja koja bi trebala omogućiti da oni koji bolje i kvalitetnije rade brže napreduju i budu bolje plaćeni – kaže Nestić. – S obzirom na to da u javnom sektoru postoji javnost plaća, tu ne očekujem neke velike pomake. Čak i ako netko puno bolje radi neće biti dobro prihvaćeno ako ima veću plaću od nekoga tko radi lošije. Puno više bi se postiglo kad bi se iz javnog sektora maknulo stranačko kadroviranje i postavljanje po pozicijama stranačke bliskosti – ističe Nestić. Neka su istraživanja pokazala snažan kadrovski utjecaj stranaka na sve razine vlasti, a poseban su problem i državna poduzeća, koja funkcioniraju kao produžena ruka politike.

– Bojim se da se glavne političke stranke nisu spremne odreći tog oblika utjecaja. Sustav je zakonski napravljen tako da koči promjene, što se vidi i na primjeru Zagreba gdje nova vlast ne može promijeniti pročelnike gradskih službi jer ih zakon tretira kao nestranačke osobe i samim time unosi neku rigidnost u korist dosadašnjih stranaka i njihova kadroviranja. Javni će sektor postati kvalitetniji tek kad se odmaknemo od stranačkog kadroviranja – kaže Nestić.

Mirovine kao trajno pitanje Vlada je i u svom posljednjem dokumentu spomenula redefiniranje modela obiteljskih mirovina, što će, ako se realizira, biti od velike pomoći udovicama i udovcima koji nakon smrti bračnog partnera često postaju socijalni slučajevi. Zahtjevi se kreću od toga da bračni partner može naslijediti 85, a ne samo 70 posto mirovine supružnika, do toga da se mogu primati dvije mirovine, vlastita i druga koja će biti umanjena. Nema još naznaka koji će smjer odabrati Vlada, no kako se obećanje o redefiniranju obiteljskih mirovina nalazi i u četverogodišnjem planu rada Plenkovićeve vlade, za očekivati je da će ono do kraja mandata biti realizirano.

– Treba očekivati da će se povećati jedan dio nekih mirovina, udovcima će se privremeno ili trajno nešto nadodati, što će, naravno, ići na teret proračuna. Nastavlja se politika da se grabi iz proračuna kad god zatreba nešto mijenjati u sustavu. Sve smo udaljeniji od osnovne ideje da se mirovine financiraju iz doprinosa, mirovinski sustav trajno je ovisan o proračunu i političkim odlukama, zbog čega će bavljenje mirovinama biti trajna preokupacija svih vlada, upozorava Nestić.

Mirovinski sustav postao bi održiv i trajno stabilan tek s povećanjem zaposlenosti, što je kao cilj i krajnja želja spomenuto i u strateškim dokumentima Vlade. Ako bi sve teklo prema planu, Hrvatska bi za nekoliko godina trebala stvoriti dvjestotinjak tisuća novih radnih mjesta, što bi onda naglasak stavilo i na tržište rada, potrebu da se aktiviraju dugotrajno nezaposleni i obeshrabrene skupine stanovništva, a vruće će pitanje biti i uvoz radne snage.

Jedna od reformskih mjera u iduće tri godine bit će i dodatno obrazovanje 30 tisuća odraslih osoba, bilo da su zaposleni ili nezaposleni, koji će okvirno dobivati vaučer od 10-ak tisuća kuna kojim će moći birati doškolovanje u nekoj od deficitarnih vještina. Ključna za Hrvatsku je i reforma zdravstva, što se zorno pokazalo pri nedavnoj obustavi opskrbe bolnica zbog duga države prema veledrogerijama. Kao mjera u Nacionalnom planu oporavka navodi se i osiguranje financijske održivosti zdravstvenog sustava, no kako to Vlada konkretno misli provesti, ostaje za vidjeti, piše Večernji list.