Komentar

Prije koju godinu Hrvatska je u energetskoj strategiji spominjala nuklearnu energiju tek u smislu završetka rada Nuklearne elektrane Krško. Čak dapače, na izravno gledateljsko pitanje autora ovih redaka, postavljeno u emisiji Pressing N1 televizije, ministar Tomislav Ćorić tada je rekao kako Hrvatska na nuklearnu energiju ne računa. No, trendovi se polako mijenjaju.

Naime, Hrvatska je prošloga tjedna osvanula među deset potpisnica pisma koje su poslali Europskoj komisiji lobirajući za nuklearnu energiju kao ključnu u postizanju klimatske neutralnosti, Dogodilo se to neposredno prije govora Emmanuela Macrona o načinu revitalizacije europske i globalne moći te reindustrijalizacije Francuske, u kojem je istakao kako Francuska računa na minimalno šest novih nuklearnih reaktora.

Je li se u Hrvatskoj trend dogodio u sklopu deala oko borbenih zrakoplova, nastavno na propast francuskog obrambenog ugovora s Australijom u kojem su je nasamarili Britanci i Amerikanci, stvarajući novi obrambeni savez, posve je svejedno. Jer, Hrvatska je u proteklih desetak dana značajnije naznačila kako je zainteresirana za suradnju u izgradnji drugog bloka u Krškom, kroz partnerstvo sa slovenskom kompanijom GEN-I.
Ne samo to, nego je ministar Ćorić, doduše sramežljivo, najavio mogućnost povratka Hrvatske u pregovore o suradnji s mađarskim MVM-om oko nabavke nuklearne energije iz Nuklearne elektrane Paks. Podsjetimo, iz tih je kombinacija, o gradnji nuklearke Paks Hrvatska izašla zbog nakon svima poznate sudbine vicepremijera Tomislava Karamarka. Koliko smo vremena i novca izgubili kašnjenjem u reakciji, tema je za neku drugu analizu.
Sada tek pohvala, a to iz dva ključna, ali povezana razloga.

O prvome je u jučerašnjem izdanju The Wall Street Journala, na naslovnici i osmoj stranici, veliku analizu napisao Matthew Dalton. Tom se prilikom dotakao teme greenflacije, posebice u siromašnim zemljama. Radi se o fenomenu rasta cijene energenata zbog ubrzanog prelaska na obnovljive izvore energije, koji zbog cijene tehnologije i cijene akumulacije energije još uvijek skupi.

Iako je Međunarodna agencija za energiju nekoliko puta demantirala kako se energetska kriza dogodila zbog prelaska na obnovljivu energiju, sama činjenica izbijanja energetske krize na Dalekom istoku napuštanjem ugljena te sukladno tome izazivanje globalne neravnoteže opskrbe drugih energenata, ili neugovaranje dovoljnih količina plina zbog klimatskih politika, govore same za sebe.

Cijene koje zbog tih anomalija na tržištu rastu, potrebno je pomiriti s izazovima stabilnosti cijena za kućanstva, standard građana, ali i s dostupnošću energije za široku populaciju, što je također oblik standard građana, a sve to s ambicijom nulte emisije CO2.

Drugi je razlog, dakle, povezan s time. Radi se o tome što nuklearna energija ima nultu emisiju štetnih plinova te je zbog toga, u klimatskim nastojanjima, razumno u budućnosti trebalo puno više računati upravo na nju kao idealnu sastavnicu miksa s cjenovno i tehnološki, još uvijek nestabilnim, obnovljivcima.

Države i fondovi već sada, a u budućnosti će to biti i više, ulažu u poboljšanje nuklearnih tehnologija, kako bi se riješili izazovi nuklearnih kataklizmi kakvima smo svjedočili proteklih desetljeća. Pri čemu je činjenica kako se radi uglavnom o ljudskom faktoru manje važna. Bit će potrebno pronaći i odgovore na izazove skladištenja nuklearnog otpada.

Od Europske komisije potpisnici pisma očekuju izradu standard i uputa koji će pomoći državama i ulagačima glede ulaganja u ovu vrstu energije, ne bismo li ubrzali postizanje ciljeva iz Pariškoga sporazuma.

Nisu to samo nastojanja Europljana, primjerice premijer Boris Johnson, prenosi Bloomberg, jučer je pozvao na razmatranje nuklearne energije za anuliranje energetske krize, kao pripremu za klimatski summit u Glasgowu, koji će se održati sljedećega mjeseca.

Za pohvaliti he hrvatsku administraciju što se ukrcala na ovaj vlak, doduše misleći da su Hrvatske željeznice ponešto kasnimo, no za ispravan potez uvijek je pravo vrijeme