Treba li se Hrvatska ugledati na britanski način studiranja

Komentar Kristijana Drinkovića
Državni zajmovi, menza bez subvencije, knjižnice i biblioteke u koje se ulaže i do milijun funti samo su neke od činjenica koje njihov sustav studiranja čine boljim i kvalitetnijim od hrvatskog.

Prije par godina kada sam razmišljao što bih mogao studirati i što me najviše zanima ni u snu nisam mislio na studiranje u inozemstvu. Tada sam smatrao kako je zagrebačko sveučilište najbolje najmodernije ali i dovoljno staro da bi bilo puno iskusnih profesora i stručnjaka. Da to je bio taj uzvišeni ton prema Hrvatskim fakultetima i visokim školama.

Dvije godine poslije kada s preko Europskog doma otišao na “studentsko putovanje” u London shvatio sam da sam bio u zabludi. Evo zašto.

Moj prijatelj Željko studira na jednom od Britanskih sveučilišta, studira ekonomiju i poduzetništvo. Kod nas kada netko upiše ekonomiju uvijek govore kako nikada neće naći posao kako je taj studij pre lagan i manje više svi imaju predrasudu prema tome. Međutim tamo je drugačije tamo se svi jednako odnose prema svim studijima. Studenti svoje ispite pripremaju u knjižnicama koje vrijede i do milijun funti a okruženi su najboljom računalnom opremom, komunikacija između profesora i studenata se odvija pomoću službenog maila na kojem su svi jednako ažurni. Ali ono što je važno za istaknuti o britanskom sustavu studiranja je to da kod njih svaki student ima PRILIKU za radom istraživanjem i profesionalnim razvojem svi imaju jednake šanse za tržište rada.

Studentsko predstavništvo također je organizirano tako da se problemi studenata vezani za neki fakultet rješavaju na razini sveučilišta, a ne na razini pojedinog fakulteta. Dakle, razlike između fakulteta su puno manje nego u Zagrebu – sve je to jedno sveučilište koje pokušava imati jednak standard i kvalitetu za sve studente, neovisno o fakultetu. Centri karijere rade svakim danom i stvaraju nove programe kojima se “bore” da se svi prvostupnici (bacc) uspješno zaposle nakon završetka studija.

Na početku sam spomenuo nekakve državne zajmove. Otkako smo u Europskoj uniji, hrvatski studenti imaju pravo studirati na stranim fakultetima pod jednakim uvjetima kao i domaći studenti. U slučaju UK-a, studenti koji odlaze na faks dobiju zajam od države u iznosu školarine, tj. država im plati školarinu. Najviši iznos zajma je 9000 funti na godinu s 3 ili više posto kamate.

Nakon što se završi fakultet i zaposli, kroz porezni sustav počinje se vraćati iznos zajma na primanja iznad 21.000 funti godišnje. Država obračuna 9 posto od dijela plaće iznad propisanog minimuma i tako se otplaćuje dug. Otplaćivanje može potrajati 30 godina, a ukoliko se niti tada naplati zajam, DUG SE OTPISUJE.

Uglavnom kako god smatram kako se Hrvatski obrazovni sustav itekako može ugledati na Britanski i dosta toga “kopirati” od njih barem za početak modernizirati knjižnice te uhavatiti se u koštac s glavnim problemom- nezaposlenosti.

Jer da nam je barem ekonomski fakultet definiran kao i britanski imali bismo dvostruko više sposobnih poduzetnika ali i stručnjaka za javne financije i ostale ekonomske poslove.  Nakon svega i dalje imam vruću želju otići na jedno njihovo sveučilište upecati master degree i probati se vratiti u Hrvatsku.

You may also like

0 comments