Socioekonomski analitičar sa sveučilišta u Londonu Toni Prug gostovao je u programu N1 i komentirao pregovore oko deblokade Agrokora, zaštite potraživanja vjerovnika tog koncerna te restrukturiranje koje će provesti Alvarez&Marsal.

Objasnio je kako je standstill agreement dogovor zainteresiranih strana o tome kako se Agrokorovo funkcioniranje može nastaviti putem kompromisnog rješenja. Podsjeća, pak, da će ta restrukturiranje na kojem će raditi Antonio Alvarez III. koštati. “Firma njegovog oca je ugasila Lehman Brothers, naplatili su u tri i pol godine 1,4 milijarde dolara. Ne znam kolika je tu bila uloga konkretno Antonia Alvareza III.”, kaže on.

Lehman Brothers se, naglašava, nije spasio, već je ugašen, a za restrukturiranje je dobiveno 1,4 mlijarde od toga. Postavlja se, dakle, pitanje cijene aranžmana, iako firma ima impresivni rezime. “No, državi se duguju veliki novci, porezni sustav je ionako preopterećen, zato moramo postaviti i to pitanje”, naglašava Prug.

Slaže se da država nije reagirala na vrijeme, Vlada nije pružala otpor kada se Agrokor zaduživao kod državne banke, već tek kada su ruske banke reagirale, navodeći da je “konstantna iluzija da živimo u tržišnim uvjetima” i da se to najbolje vidi upravo na ovim primjerima. “Država je mogla i trebala puno ranije pratiti njihove aktivnosti i zaduživanje, jer je to strateška firma”, navodi on. Posebno je ovo problematično za male dobavljače. Na pitanje što za naše seljake i poljoprivrednike znači kada se najznačajnija firma preda Rusima.

“Može imati posljedice da Vlada neće biti u stanju dogovarati s šefovima Agrokora neke stvari, što doduše nije koristila dovoljno do sada. Ruska vlada će moći sa svojom bankom govoriti o plasmanu ruskih proizvoda… Ovo je njihov veliki ulazak na jedno malo, za njih zapravo nebitno tržište”, navodi Prug.

Na pitanje je li ruskim bankama važnije vratiti uloženi novac ili zastupati političke interese na ovom području, Prug navodi da se o tome može spekulirati, ali gledano povijesno kako se ponašaju moćne ekonomije, distributerski lanci su ti koji mogu blokirati ulaz proizvoda na police iz neželjenih zemalja i često to rade. “Kad sam u Engleskoj htio kupiti Milku, morao sam ići u poljske, male dućane. Međunarodno tržište je dogovoreno političkim igrama moći, a ne cijenom i kvalitetom. Moguće je da sutra nećemo jesti Krašove proizvode, već proizvode, ne nužno ruskih proizvođača, već onih koji su u skladu s ruskim interesima”, naglašava on za N1.