Tomić: Ovo se ne može nazvati poreznom reformom

Ekonomika rada, primijenjena mikroekonometrija i mirovinski sustavi područja su interesa dr. sc. Ive Tomić, znanstvene suradnice na Ekonomskom institutu, Zagreb.
Studij ekonomije završila je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a doktorirala je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Na Ekonomskom institutu, Zagreb je od 2008. godine. Za Spektar Slobodne Dalmacije razgovarala je o aktualnim kretanjima u hrvatskom gospodarstvu i ekonomskoj politici.

Opet je aktualna i porezna reforma. Što nam ona donosi?

– Prema navedenoj definiciji, izmjene unutar poreznog sustava koje je Vlada nedavno najavila baš se i ne mogu nazvati reformom, odnosno od tih izmjena ne možemo očekivati značajniji utjecaj na gospodarski rast. Upravo suprotno, povećanje doprinosa za zdravstveno osiguranje s ciljem “krpanja rupa” u zdravstvenom sustavu definitivno nije reforma. U ovom slučaju reforma bi bila transformacija i racionalizacija zdravstvenog sustava. Vlada je navodno procjenjivala učinke svih predloženih izmjena; međutim, jednako kao i slučaju porezne reforme s kraja 2016. godine, nedostaju javno objavljeni dokumenti s procijenjenim učincima, ali i različitim scenarijima, svih izmjena na građane, poslodavce i Vladu, odnosno prihode državnog proračuna. Jedino na taj način možemo ozbiljno i argumentirano raspravljati o učincima ovih (ali i svih drugih) poreznih izmjena. Dok god Vlada takve procjene drži u ladici, onda ni stručna javnost nema puno za reći, eventualno može nagađati što će biti. Veća transparentnost bi značila i donošenje boljih politika.

Vlada će reći i da plaće rastu, ali većina radnika to ne osjeća?

– Statistički podaci pokazuju da plaće svakako rastu, ali rast (neto) plaća između 4 i 5 posto uz istovremeni rast cijena stanovanja, vode, električne energije i plina u iznosu 3 posto stvarno ne znači puno. Također, ovdje govorimo o rastu prosječnih plaća u čiji izračun ulaze i jako visoke plaće. Primjerice, u svibnju je prosječna neto plaća iznosila 6352 kune, što je povećanje 5,4 posto u odnosu na isti mjesec prethodne godine. Istovremeno je medijalna neto plaća iznosila 5252 kune, odnosno pola zaposlenih u pravnim osobama u Hrvatskoj je u svibnju imalo plaću veću od 5252 kune, a pola je imalo plaću manju od tog iznosa. Medijalna neto plaća za svibanj 2017. iznosila je 5218 kuna, što znači da je u godinu dana došlo do povećanja samo 34 kune. Tako da je vrlo moguće da se registrirano povećanje plaća u pravilu događa na gornjim dijelovima distribucije plaća dok je za dobar dio ljudi ono gotovo neprimjetno.

Što se može očekivati od smanjenja stope PDV-a za jedan postotni poen?

– Vrlo je teško u ovom trenutku znati što bi se točno dogodilo ako bi se opća stopa PDV-a smanjila s 25 na 24 posto; međutim, iskustvo i neka ranija empirijska istraživanja nas uče da se to smanjenje ne bi prelilo na smanjenje cijena proizvoda i usluga tako da građani najvjerojatnije ne bi izravno osjetili takvu izmjenu. S druge strane, prihodi državnog proračuna bi se definitivno smanjili, a što bi točno poslodavci napravili uslijed smanjenja svojih troškova u ovom trenutku ne možemo znati. Bi li im to bio dovoljan poticaj da povećaju plaće (ili broj zaposlenih) ili da dodatno investiraju ne znamo. Osobno smatram da PDV u ovom trenutku ne treba dirati; mislim da bi veće učinke na gospodarstvo imalo dodatno rasterećenje rada, ali i oslobađanje poslodavaca od plaćanja nekih drugih nameta.

Kako komentirate najavu reforme mirovinskog sustava?

– Mirovinski sustav je poprilično složen sam po sebi, a uz demografske probleme, odnosno produljenje životnog vijeka i smanjenje nataliteta, veoma nisku aktivnost na tržištu rada, te poprilično veliki broj različitih tipova mirovina koje ne dolaze isključivo od rada, on u Hrvatskoj postaje još složeniji. I onda se svako nekoliko godina rade određene izmjene zakona, ili parcijalne reforme, koje “rješavaju problem”, odnosno nastoji se nekako povećati (pre)niske mirovine određene skupine umirovljenika, najčešće prebacujući troškove na buduće generacije za koje će se ionako morati brinuti neka druga vlada. To se otprilike događa i sada. Jer, što će biti za 20, 30 ili 40 godina ionako nije briga trenutne Vlade. Ili barem tako oni misle. Moj kolega s Instituta Danijel Nestić nedavno je objavio ekstenzivno mišljenje o prijedlogu mirovinske reforme i moram reći da se u velikoj mjeri slažem s njim, tako da tu nemam što puno nadodati. On je predložio i alternativni scenarij, koji bi Vladu nešto koštao, ali bi nam svima u budućnosti omogućio i nešto veće mirovine.

Kako vidite kretanja na tržištu rada?

– Ako pogledamo dostupne statističke pokazatelje, trenutna kretanja na tržištu rada su manje-više pozitivna. Nezaposlenost se drastično smanjuje, plaće rastu, a čak su započeli i pozitivni trendovi u zapošljavanju. Međutim, i dalje nema mjesta za preveliki optimizam. U lipnju smo imali četvrtu najvišu stopu nezaposlenosti u EU i gotovo 100 tisuća manje aktivnih osoba na tržištu rada nego u 2008., dok nedostatak radne snage u pojedinim sektorima prijeti zatvaranju mnogih poslova. Ako se ne zaustavi iseljavanje, ne provede reforma obrazovnog sustava i općenito ne poradi na konkurentnosti gospodarstva koje bi dovelo do povećanih investicija, ovi trendovi će se samo pogoršati.

Što je konkurentska prednost Hrvatske kad je riječ o investicijama? Imamo li je uopće?

– S obzirom na stupanj investicija u Hrvatskoj posljednjih nekoliko godina, moglo bi se zaključiti da zapravo nemamo konkurentskih prednosti u tom pogledu. Međutim, iako ovo nije područje kojim se bavim, rekla bih da Hrvatska posjeduje određene prirodne resurse, ali i zemljopisni položaj, koji bi mogli biti konkurentska prednost kad je riječ o investicijama. Zašto to nije dovoljno iskorišteno je drugo pitanje, rekla je Tomić za Slobodnu Dalmaciju.

You may also like

0 comments