[vc_row][vc_column width=”1/3″]Komentar Cicerona[/vc_column][vc_column width=”2/3″]U jeku je pandemija korona virusa kojoj se trenutno ne nazire kraj, a vrhunac u Hrvatskoj izgleda tek slijedi. Kako već danima možemo čitati po portalima, ali i vidjeti oko sebe, mnogi su se građani podijelili na dva tabora:[/vc_column][/vc_row]
Tabor 1: ”Korona je obična gripa i proći će, sve je to prenapuhano.”
Tabor 2: ”Stiže smak svijeta, treba se opskrbiti hranom i toalet papirom za život u bunkeru.”
Naravno, ima puuuno onih (Tabor 3) koji smo negdje između. Onih koji razumiju da sami nismo stručnjaci koji mogu procijeniti situaciju i donositi odluke već da je za dobrobit društva pametnije slušati kompetentne pojedince. Onih koji razumiju da ovo nije kriza pojedinca već kriza društva te da je društvo u cjelini jedino može i zaustaviti. Onih koji razumiju da pandemija kao takva nije bezazlena. Oni koji razumiju da će neki ljudi virus preboljeti bez pola muke, ali da će neki od njega nažalost umrijeti. Onih koji razumiju da mi zdravi i bez simptoma igramo važnu ulogu u širenju zaraze jer možemo biti prenosioci virusa, a da nemamo ama baš nikakve simptome.
No, odakle nama u Taboru 3 te informacije i zašto smo uopće u Taboru 3?
Prvenstveno zbog velike četvorke Nacionalnog stožera za civilnu zaštitu. Zbog toga što nam ministar zdravstva Vili Beroš, ravnateljica Klinike „dr. Fran Mihaljević“ Alemka Markotić, ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović svojom komunikacijom, timskim radom i medijskim nastupom ulijevaju povjerenje. Ova je velika četvorka uspjela gotovo nemoguće, donekle vratiti davno izgubljeno povjerenje građana u institucije hrvatske države.
Nacionalni stožer za civilnu zaštitu, odnosno Vili Beroš, Alemka Markotić, Krunoslav Capak i Davor Božinović počeli su pravovremeno, otvoreno i jasno komunicirati s građanima. I prije nego što je virus došao blizu Hrvatske, počeli su pripremati javnost i osvještavati građane o izazovu koji je pred nama. Jednostavno, informirali su nas na vrijeme i neumorno to rade iz dana u dan. Ova velika četvorka ulila nam je povjerenje pravovremenom i jasnom komunikacijom. Svojom smirenom i odmjerenom retorikom u kojoj se najviše ističe njihov ethos (stručnost, kompetencije i karakter govornika) te pathos (emocije, razumijevanje i identifikacija s publikom) građanima su pokazali da vladaju situacijom. I zato im vjerujemo i poručujemo neka samo tako nastave!
Svaka kriza izranja svoje junake, pa tako i ova. Čitamo i kritične komentare onih koji traže perfekcionizam kod javnih govornika u glasu, dikciji, tempu govora kod nekih od ovih ljudi. U mirnodoposkim vremenima to bi možda bilo važno, prvenstveno za struke od kojih očekujemo profesionalnost u javnom govoru – političari, spikeri, voditelji, moderatori… Mi smo prve koje ćemo na toj kvaliteti ustrajati kad se završi ovaj rat. Ali NE sad i NE kod ovih ljudi – liječnici, infektolozi, učitelji razredne nastave, stručnjaci raznih profila, ljudi koji su se našli prvi puta u situaciji da svakodnevno moraju stati pred kamere, izaći iz svoje zone komfora i poznatih uvjeta rada i bacili se u vatru osiguranja koliko-toliko mogućeg kontinuiteta života! Posebno se to odnosi na učiteljice i profesore koji na 3. programu HTV-a i Sportskoj televiziji svakodnevno unose radost i motivaciju djeci, naročito najmanjima. Ne možemo, a da ne pomislimo na film La vita è bella i povučemo paralelu. I sjajni su u tome!
Stoga, budimo zahvalni što ovog trenutka imamo te ljude, budimo im podrška a ne kritičari i zaplješćimo im u mislima.
Ciceronke ovim blogom zahvaljuju Nacionalnom stožeru za civilnu zaštitu; svim liječnicima, medicinskim sestrama i bolničkom osoblju; farmaceutima i farmaceutkinjama; svim učiteljicama i učiteljima koji na raznim platformama bodre svoje učenike i prenose znanje; svim prodavačicama u trgovinama koje i dalje neumorno rade i svima koji su ostali doma i brinu o zajednici. Hvala Vam!
