Sve je bilo tako lijepo. Jutros sam se probudio pola sata prije alarma i s guštom ga prijevremeno ugasio. Ušetao sam u kuhinju u kojoj me dočekala svježe skuhana kava. Lagano sam popio crni nektar ranoranioca i krenuo prema radnoj stanici. Upalio sam svog aluminijskog ljubimca (računalo) i počeo pregledavati vijesti iz raznih krajeva svijeta. Kad odjednom niknu on – jedini živući Kralj u Hrvata!
Piše: Pavao Škoko Gavranović
Jutros me dočekao news feed zatrpan objavama Gordana Marasa koje su nalikovale na rat s poduzetnicima kojima je, usput budi rečeno, donedavno bio ministar. Objava koja me stvarno pogodila bila je ona o, kako je on naziva, ‘Superhik reformi’. Pa kaže: „Predložiti ću uvođenje stope od 50% poreza na dohodak na iznos koji prelazi bruto 30.000 kn mjesečno. Moramo redefinirati ovu HDZ-MOST “Superhik” poreznu reformu po kojoj najbogatiji najviše dobivaju. Također, mora ostati najniža porezna stopa za mlijeko, kruh i šećer. Najosnovnije namirnice ne smiju poskupiti!“ (Piše se predložit ću, a ne predložiti ću.)
Krenimo od prosječnom čovjeku sasvim razumljive činjenice da oni koji su uplaćivali manje kuna poreza od nekog tko je uplaćivao više kuna poreza ne mogu nijednom ravnomjernom reformom ubuduće biti oslobođeni većeg dijela porezne uplate od onih koji uplaćuju više u državni proračun. Sad da bi on shvatio što znači, tj. koja je uloga Superhika u Alanu Fordu, prvo bi ga morao pročitati. Ipak je Superhik taj koji krade od bogatih kako bi dao siromašnima, no nakon razočaranja njihovim postupcima (siromašnih), on odlučuje okrenuti ploču naopako, zato je Superhik, i počinje krasti siromašnima kako bi dao bogatima. Ova reforma svima povećava plaće, nikome na smanjuje, prosječna cijena proizvoda i usluga pada (to uključuje sve režije) i država njome gubi oko dvije milijarde kuna prihoda. Maras ili nije upoznat s likom Superhika, ili ne zna što piše u cjelovitoj poreznoj reformi.
O Marasovoj stručnosti ne bi se dalo previše raspravljati, ne zato što je ona snažna i neoboriva, nego zato što naprosto nemamo materijala za raspravu. Kada bi postojalo natjecanje Tražimo najkraći hrvatski životopis, uvjeren sam bi Gordan Maras bio u finalu, ako ne i pobjednik. Osim političkih funkcija, taj čovjek ima manje iskustva u privatnom sektoru od mene. S time da sam ja tek zakoračio u treće desetljeće svog života.
No, kada bismo poslušali čovjeka kojeg mediji posprdno nazivaju buhtlom za popuniti svaku kadrovsku rupu, onda bismo uzeli svu njegovu ekspertizu u obzir kada izučavamo nastojanje da se sve koji imaju više od 30 000 brutto primanja ošamari, za Hrvatsku, neviđeno visokim porezom od 50%. Sada bi taj čovjek, koji je teatralno ušao u sabornicu s košaricom u kojoj je bio jedan baget, karton mlijeka i ulje, trebao nama držati lekciju o tome kako će građani slabo trošiti ako PDV na kruh skoči s 5% na 12%. Ludilo! Neću plaćati 20 lipa poreza, nego 48 lipa. Strašno!
Doduše, Maras je zadnji koji bi se na ovu činjenicu trebao žaliti. Po prirodi je očito čovjek koji teško podnosi višak ulja na odresku i kruha oko tanjura. Bez uvrede cijenjenom zastupniku, ali dobro bi mu došla dijeta.
Zamislite da ste doktor, profesor, radite u uspješnoj IT kompaniji i zarađujete oko 30 000 kuna bruto. Onda vidite Marasa kako ulazi kroz vaša široka vrata i pruža ručicu poput profesionalnog prosjaka jer on od vas očekuje da baš njemu isplatite plaću tako što ćete se odreći pola svoje plaće. Pazite, ne jednu petinu ili četvrtinu, već pola plaće. Svi koji žele Marasu dati pola svoje plaće neka glasaju za ovu stvarno supehikovsku ideju jer je on okrenuo ploču. On je od ministra poduzetnika, baš za njega izmišljenog ministarstva, postao prvi među ‘sociomarksistima’ koji danas napadaju poduzetnike.
No, Maras je po svemu savršeni Superhik, a sad čak i ne mislim na fizičku sličnost. On se u Saboru bori protiv porezne reforme zbog koje će oko 900 000 ljudi imati veću plaću, a uz njih, tu je još toliko umirovljenika. Sve to radi zato što će njemu poskupiti kruh. Po objavama na njegovoj Facebook stranici, očito je da argumentirana rasprava, kao i svaki argument, bivaju odbijeni poput zraka sunca od Supehikove glave. Jedna cost benefit analiza vođenja rasprave s Marasom definitivno bi bila negativna.
Ovaj tekst motiviran je nizom neargumentiranih ispada Gordana Marasa u Saboru. On se očito počeo previše družiti s Ivanom Pernarom, o čijim izjavama ne treba previše govoriti, njega sam život demantira. Nadam se samo da jedan drugoga neće proglasiti podvazalom u kraljevstvu Silikonske doline. Iskreno se nadam da će se zastupnici Maras i Pernar smiriti i svojim ponašanjem prestati vrijeđati državne institucije jer to u konačnici vrijeđa sve Hrvatice i Hrvate.
Autor je politički komentator našeg portala
