Tko ne riskira, ne profitira – ofucana je stara izreka, ali u slučaju 42-godišnjeg osječkog poduzetnika Pavla Vujnovca pogađa bit. Ekonomist po struci ušao je u plinski biznis prije deset godina, prije šest preuzeo je tvrtku PPD koja je grcala u dugovima, a danas je najveći uvoznik prirodnog plina u Hrvatskoj s godišnjim promet od gotovo četiri milijarde kuna te zaradom većom od 200 milijuna kuna
Njegovo priznanje Nacionalu kako je na zamolbu ondašnjeg tajnika HDZ-a Milijana Brkića posudio toj stranci 4,2 milijuna kuna svojevrsno je iznenađenje jer ga se dosad nije povezivalo ni s jednom političkom strankom.
Naravno, njegov poslovni uzlet neki su tumačili kao rezultat prijateljstva sa sugrađaninom Ivanom Vrdoljakom, bivšim HNS-ovim ministrom gospodarstva. Međutim, uvjeti na tržištu plina za procvat Vujnovčeva biznisa postali su povoljni prije nego što je Vrdoljak sjeo u ministarsku fotelju.
Poslovna karijera Vujnovca započinje godinu dana nakon što je diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Preko natječaja je početkom 2006. našao posao u Prvom plinarskom društvu (PPD) iz Vukovara.
U intervjuu za Jutarnji list ispričao je kako mu se put do diplome malo oduljio jer je uz studij uvijek nešto i radio. Vodio je restoran, konobario i prao čaše za šankom kafića.
Kad je Vujnovac došao u PPD, to je bila mala tvrtka s dvadesetak zaposlenih u vlasništvu mađarskog E.ON DDGAZ-a koji je bio dio njemačkog E.ON-a. Prvo je radio kao savjetnik za prodaju, a zatim je ubrzo imenovan za voditelja financija i prodaje. Prilika za nešto više ukazala se 2010. kada su se Nijemci odlučili povući iz Hrvatske jer im posao nije bio profitabilan. Bili su voljni tvrtku prepustiti nekome tko će preuzeti njezine povelike bankovne kredite.
Vujnovac je odlučio riskirati. Preuzeo je PPD, ali je i dalje ostao u vezi sa središnjicom E.ON Ruhrgasom, jednim od najvećih trgovaca plinom u Europi, pripremajući se za liberalizaciju tržišta plina u Hrvatskoj. Preduvjet za to bila je izgradnja intekonekcijskog plinovoda na hrvatsko-mađarskoj granici kod Donjeg Miholjca, a PPD je bila jedna od prvih tvrtki koja je zakupila dio njegovih kapaciteta.
Prve stvari oko liberalizacije pokrenula je HDZ-ova Vlada kada je na čelu ministarstva gospodarstva bio Đuro Popijač. Do potpunog otvaranja tržišta, čime je Ina izgubila dotadašnji monopol, došlo je u vrijeme vladavine Kukuriku koalicije odnosno ministrovanja Radimira Čačića.
Prvi veliki ugovor Vujnovac u suradnji s E.ON-om je sklopio krajem 2011. sa zagrebačkom Gradskom plinarom, a već iduće godine PPD je počeo opskrbljivati dva najveća potrošača prirodnog plina u Hrvatskoj – HEP i kutinsku Petrokemiju.
Krajem 2012. PPD postaje lokalni partner moćnom ruskom Gazpromu što mu omogućava još konkurentniju cijenu plina. Sve to dovodi do superbrzog rasta poslovanja. U 2011. Vujnovčeva tvrtka imala je 53,5 milijuna kuna prihoda, a dobit je iznosila 1,3 milijuna kuna. Prošlu godinu PPD je završio s 3,7 milijardi kuna prometa i čistom zaradom od 206,5 milijuna kuna.
Danas uz PPD Vujnovac ima još tri tvrtke koje je okupio pod krovnom firmom Energia Naturalis. PPD – Trading preko koje je posudio novac HDZ-u uz kamatu od 7,5 posto bavi se distribucijom plina. PPD –Trgovina energijom djeluje na tržištu električne energije, a Infosense nudi IT rješenja za tvrtke iz energetskog sektora.
Vujnovčeve tvrtke prisutne su na tržištima Mađarske, Slovenije, Makedonije i Srbije. Lani su u inozemstvu uprihodili 405 milijuna kuna od čega je većina došla od trgovine električnom energijom u Sloveniji, piše Tportal.
PPD je u Luci Ploče, čiji su suvlasnici u prvoj fazi gradnje terminala za naftne derivate i ukapljeni naftni plin. Ukupna je investicija vrijedna oko 125 milijuna eura, a partner im je VTTI, jedan od najvećih operatora i vlasnika terminala za skladištenje naftnih derivata u svijetu. Vujnovac s nestrpljenjem čeka i rasplet oko Petrokemije. PPD je uz Inu jedini ponuđača za preuzimanje posrnule kutinske tvrtke.