[vc_row][vc_column width=”1/3″]Ruski investitor, kako ga romantično nazivaju mediji, Viktor Vekselberg dobio je zeleno svjetlo od našeg suda i sada kreće u realizaciju planova za hotel Belvedere.[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Mediji su zaboravili dodati da “investitor” Vekselberg ulazi u širi “circle of trust” Putina. Preciznije, Vekselberg ne spada u najuži Putinov krug džudaša, kgb-ovaca i partnera iz kooperacijskog poduzeća “Jezero” koji sada čine grupu “kraljeva državnih natječaja”.[/vc_column][/vc_row]
No, tih i elegantan Vekselberg jednostavno je vrlo, vrlo lojalan te u državno-oligarhijskoj hijerarhiji ima ulogu svojevrsnog izvršitelja domaćih zadaća koje milijarder “ne može odbiti”, piše Branimir Vidmarović.
– Kupio je i vratio u Rusiju kolekciju jaja Faberge;
– sponzorira Olimpijski odbor;
– na dobrodušnu zamolbu Putina predao je državi hotel Azimut (koji je kasnije bio pripojen fondu koji je vezan za Putinovog prijatelja violončelista/panamskog milijardera Sergeja Roldugina);
– po nalogu Putina stao je na čelo R&D centra Skolkovo, koji samo gomila dugove dok gospodin Viktor obećava da će centar postati profitabilan do 2025. uz uvjet da će država nastaviti financiranje (but of course!)
Uostalom, zašto i ne bi? Viktoru Vekselbergu je država puno dala. Svoje energetske aktive Vekselberg je kupio po vrlo niskoj cijeni tijekom “energetske reforme” krajem 90-ih. Holding Vekselberga nagomilao je ogromne dugove (obično izvlačenje novca) pa ih je on 2011. odlučio prodati Gazpromu — odnosno nazad državi! Puno skuplje, naravno. Prah prahu. Vekselberg je bio krupni dioničar kompanije TNK-BP koja je poslovala bez većih problema dok je nije odlučio kupiti najomiljeniji Putinov prijatelj, mr. untouchable Igor Sečin iz kompanije Rosnjeft. Viktor je s velikim zadovoljstvom pomogao dobrim ljudima i prodao svoje akcije. Za nešto veću cijenu, naravno. I naposljetku, kompanija Viktora je kupila vrijednu zgradu u Moskvi, koja je dugo vremena bila u posjedu Mađarskog trgovinskog predstavništva, da bi je prodala državi — i to po natječaju — gotovo 7 puta skuplje.
Tihi Viktor mirno uživa u potpunom razumijevanju i harmoniji s državom a Putin brine o tome da se gnjev klanova izvršne vlasti — uz određenu kolateralnu štetu, ah Bože moj — zaobilazi Viktora. Mir povremeno remete Europljani i Švicarci sa svojim poreznim provjerama i utajama, no tihi Viktor se obično nagađa. Konzultanti u Hrvatskoj za Viktora Vekselberga su ljudi starog kova. Često sam govorio — hrvatska je šizofrena po pitanju Rusije. Plenković i Predsjednica mogu pričati što god hoće, no prekaljeni poduzetnici u ovoj zemlji mahom svi vjeruju u slobodno tržište i konkurenciju ali nekako radije posluju tamo gdje nema ni jednog ni drugog. Šizofrenija je i u percepcijama. Po čemu je Viktor Vekselberg “investitor”, a banke koje pokušavaju naplatiti svoj dug – “agenti Putina”? Ova informacija je sasvim neutralna. Neka čovjek investira koliko mu je milo i široko. Samo je bitno znati profil.
Autor je dr.sc. Branimir Vidmarović, stručnjak za kinesko-japanske odnose i sigurnost u Istočnoj Aziji. Diplomirao i doktorirao međunarodne odnose i diplomaciju na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose. Aktivno se bavi istraživanjem različitih područja kineske vanjske politike i problema sigurnosti u Istočnoj Aziji.
