[vc_row][vc_column width=”1/3″]Analiza[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Najnovija korupcijska afera u kojoj glavnu ulogu ima Josipa Rimac, sada već bivša državna tajnica u Ministarstvu uprave, zasad se promatra prvenstveno kroz političku prizmu, propitkuje se tko je slučaj pokrenuo uoči parlamentarnih izbora i važe se njezin mogući efekt na percepciju birača i komu će od stranaka donijeti korist ili štetu.[/vc_column][/vc_row]
Puno važniji aspekt ovog slučaja, međutim, bit će njegova percepcija kod ulagača, kao i daljnja realizacija projekta vjetroelektrane Krš-Pađene, jednog od najvećih projekata koji se realizira u Hrvatskoj, a koji je ovom aferom kontaminiran.
Predstavnici ulagača, tvrtke C.E.M.P., istina, demantiraju da su postupali nezakonito, no navode ipak kako su se zbog Hrvatskih šuma i njihovog kršenja ugovora o izgradnji i korištenju šumskih putova na kraju “za pomoć obratili raznim institucijama i prijateljima kako bi razriješili ovaj spor koji nas je vodio u propast zbog rokova koji su nam izmicali zbog ucjena HŠ-a”.
Krš-Pađene uklapa se tako u tipičnu sliku koju prolaze investitori u Hrvatskoj, nailazeći na brojne kočnice i arbitrarnu volju u administrativnom lancu, pa pokušavajući skratiti put i dobiti na vremenu često posežu za sudjelovanjem u zakulisnim radnjama poput ovih o kojima imamo priliku čuti.
No, ovaj slučaj ima i drugu stranu, politički i financijski puno kompleksniju, koju se možda (još) ne bi otvaralo da se Josipa Rimac nije sada poskliznula. Projekt Krš-Pađene gotovo od samog početka, odnosno od kada je došao u ruke sadašnjeg vlasnika, prati povlašten status kod političara, od Milanovićeve Vlade i tadašnjeg ministra energetike Ivana Vrdoljaka, pa do aktualnog Tomislava Ćorića, a procjene da su da su mu time osigurani poticaji od gotovo dvije milijarde kuna u 14 godina trajanja statusa povlaštenog proizvođača.
Na taj problem ukazivali su mnogi, od Radimira Čačića i Mirele Holy, do eko-udruga i mostovih ministara Panenića i Dobrovića, koji su od USKOK-a zatražili i istragu. O njoj se do sada nije čulo. Nije Hrvatska iznimka da se oko ulaganja u OIE vuku repovi, jer su zbog velikih novaca i subvencija koje plaćaju potrošači ona i globalno pogodna za korupciju. No, možda bude i koristi, da se kroz ovu aferu pročisti sustav i ukloni “pomoćnike” koji nastoje uzeti dio kolača, piše Poslovni dnevnik.
