The Economist: Živimo u zlatnom plinskom dobu

Analiza – U svijetu u kojem je nafta nekada bila skupa i gdje su se energetski resursi činili zastrašujućima, Međunarodna energetska agencija, tink-thank zemalja uvoznica ugljikovodika, producirala je posebno izviješće s nazivom “Zlatno doba plina”. Bilo je to 2011. godine. Izviješće je sugeriralo  porast potražnje, uglavnom iz rastućih ekonomija, koje će voditi prema tomu zamjeni ugljena plinom do 2030. godine, piše The Economist.

Velike energetske kompanije dijele taj optimizam, visoke cijene i rastuća potražnja u Kini i Japanu, ohrabruje investicije u velike projekte u Australiji i Papua Novoj gvineji,  gdje se eksploatira ukapljeni plin iz morskih bušenja ili iz škriljevca. Tako SAD koristi LNG terminale, originalno nastale za uvoz plina, kako bi izvozila.  Naime, nešto se neočekivano dogodilo, ugljen doživljava pravu malu renesansu u Europi, iako je najprljaviji ugljikovodik, najviše radi toga što je na svetskim tržištima postigao nisku cijeni,  usprkos Europskog parlamenta koji sve više regulira emisije CO2.

Stoga, nije bilo većeg interesa za LNG proteklih nekoliko godina, u fokusu ulagača bila je slabost naftne cijene. Ovoga mjeseca američko tržište bilo je na najnižim granama od sredine 2012. godine.

Ovdje dolazimo do poante, niske cijene plina zlatno su doba za konzumente. Investitori u plinska postrojenja za ukapljeni plin vrlo su oprezni. Kao i sa naftnom cijenom, trenutna plinska cijena je rezultat slabe potražnje i cvatuće proizvodnje. Milijuni tona novih kapaciteta dolaze na tržište kao rezultat ranijih investiija, a planira se i nova proizvodnja. Globalni izvozni kapaciteti povećali su se za jednu trećinu od kraja 2013. godine, a predviđa se utrostručenje uslijed američke pojačane proizvodnjei u budućnosti.

Veliki LNG projekti na obalama zapadne Australije planiraju se slijedeće godine. Chevron ulaže 30 milijardi dolara, a Shell približno 13 milijadi dolara. U Papua Novu Gvineju Exxon ulaže 19 milijarsi dolara počevši od svibnja.  Ovi poslovi su prema Stanford C. Bernsteinu kapitalno osjetljivi dugoročni ugovori koji će povećati globalnu trgovinu za daljnjih tri četvrtine, a govore nam kako su manji problem za proizvođačice plina nego li nafte. Za energetske tvrtke, ugovori više ne proizvode konfornu situaciju potrebnu za velike investicije zato što kupci shvaćaju prednost slabog tržišta i traže sve veće popuste.

Za to vrijeme, LNG industrija se nada oporavku, Latinska Amerika pokazuje znakove jakih apetita, prodaja Britaniji je narasla, Indonezija, iako je bila izvoznica, sve više uvozi plin. No, kratkoročna očekivanja su trzvenija jer ekonomski je rast usporen u Kini, Japan je u recesiji, a i zdrave ekonomije imaju diverzificirane energetske potrebe.  Ostali izvori energije također su zamjetni, Japan, primjerice, želi obnoviti nuklearne kapacitete, Kina istražuje i ekploatira iz domaće proizvodnje, iskorištava vlatiti ugljen, kao i obnovljive izvore energije. Europska unija bi mogla koristiti ukapljeni plin kao zamjenu za plin iz Rusije, no potražna Unije za plinom opada, a ne raste.

Sve više konzumenata istražuje i traži čišća goriva, međutim nisu se spremni u potpunosti odreći ugljikovodika. Potražnja za plinom kao prijevoznim gorivom u porastu je. Neki proizvođači automobila plinom stvaraju prednost za svoja vozila, jer plin je povoljniji pa i u vremenu niske cijene nafte, no prihvatljiviji je i za visoke ekološke regulatorne standarde Zapada. Indijske željeznice, također prelaze na plin.

Brige kako će se povećati zagađenje od teških motornih ulja u Baltičkom su moru i u Američkim obalnim vodama potaknuli nova pravila. Zbog toga se u Finskoj  prelazi na na ukapljeni plin, a SAD otvara prvi LNG terminal u Port Fourchonu u Lousinai. Prebacivanje proizvodnje električne energije na plin, zbog smanjenja troškova, također ide na štetu drugih goriva. Richard Kauffman, voditelj energetske politike države New York primijećuje kako su plinske energane za toplinsku i električnu energiju sve ekonomičnije. Neke pak tvrtke ugrađuju vlastite plinske centrale smanjujući tako svoju ovisnost o drugim izvorima energije.

Trenutačne dugoročne investicije mogu značiti daljnji rast opskrbe u slijedećih nekoliko godina, a potražnja bi mogla ukinuti zasićenost tržišta te dovesti do oporavka cijene. Za to će trebati vremena. U međuvremenu, uživajmo u zlatnim godinama.

You may also like

0 comments