Tabak: Natječaj Ministarstva kulture je koruptivan

Ministarstvo kulture RH programom potpore neprofitnim medijima u Hrvatskoj ustrajno generira skandale, a usprkos radnim uspjesima je portal Obris.org tu nažalost već tradicionalno u središtu skupine zakinutih

Nije nikakva tajna da se u Hrvatskoj često isplati biti zaposlen u državnoj službi. Za razliku od tople sigurnosti i minimalne odgovornosti koju ona pruža, tržište je ovdje dvostruko nemilosrdnije od standarda. Ta se razlika posebno dobro vidi ako si netko utvara da na rubovima tog tržišta radi nešto društveno korisno – kao što to za svoj posao misli neprofitni portal Obris.org, proizvod male udruge nazvane “OBRIS – Obrana i sigurnost”. Ovaj medij, specijaliziran za pitanja obrane i sigurnosti u Hrvatskoj i regiji, zadnje gotovo 4 godine objavljuje stručne tekstove na više manje dnevnoj bazi, a ponekad to poprati i vlastitim video materijalom ili stručnim komentarom naših analitičara za druge medije u Hrvatskoj, regiji, i šire. No, sve to zapravo nije bilo bitno Ministarstvu kulture RH, pri ocjenjivanju za natječaj potpore neprofitnim medijima u Hrvatskoj.

Portal Obris.org je svojim radom izvor objektivnih, ozbiljnih i kritički promišljenih tematskih informacija koje dnevno čita dobrano preko 1000 ljudi, većim dijelom na neki način povezanih s ovim temama, ali koje posredstvom ostalih medija ponekad oblikuju i nacionalni stav na pojedine teme od našeg profesionalnog interesa. Za ilustraciju ovog utjecaja, dovoljno je spomenuti da je upravo portal “OBRIS – Obrana i sigurnost” sudjelovao u međunarodnome otvaranju teme zaobilaznog izvoza hrvatskog oružja u Siriju 2013. godine, ovogodišnje nacionalne diskusije o mirnodopskim ovlastima Predsjednice RH, kao i postavljanja ključnih gabarita ozbiljne diskusije o mogućim oblicima odgovora Hrvatske na dolazak vala migranata, što je posljednjih tjedana aktualna tema bez premca. Dodatnim se dostignućima može smatrati i dva za redom medijska partnerstva s vojno-sajamskom priredbom ASDA u Splitu, osvajanje stručne nagrade “Hrvatska velika nagrada sigurnosti 2014.” u kategoriji elektroničkih medija, ali i činjenicu da smo krajem 2014. ozbiljno doprinijeli raspravi o dokumentu “Dugoročni plan razvoja OS RH 2015. – 2024.” (što je dokumentirano u pregledu te rasprave kojeg je izdalo Ministarstvo obrane RH).

Ne bi li radikalno olakšali i stabilizirali funkcioniranje našeg neprofitnog medija, portal Obris.org već tri godine za redom pokušava konkurirati na natječaju potpore neprofitnim medijima, kojeg organizira Ministarstvo kulture RH. Iako je konzistentna, te pokazuje rast dosega i utjecaja medija, sva tri puta je naša prijava propala na tom natječaju – i to svaki puta s temeljito drugačijim obrazloženjem za sličnu prijavu. Prvi puta, 2013. godine portal Obris.org je tu konkurirao u kategoriji “specijalizirani mediji” – te je odbijen uz obrazloženje da smo previše specijalizirani, i da bi nam bilo bolje da se “tematici priđe na drugačiji način – ne usko specijalizirano i razumljivo isključivo struci”. Godinu dana kasnije, u jesen 2014. godine, odbijenica je bila temeljito drugačija – uz napomenu kako bi bilo “poželjno da portal okupi širi broj stručnih suradnika i proširi spektar novinarskih formi, čime bi se doprinijelo dometu i utjecaju portala u domaćem medijskom prostoru. Portal bi mogao imati više polemičkih tonova, biti tribina o vojnim i obrambenim pitanjima”. Tada se nismo žalili, već smo uprli snage u suradnju s više autora i drugih zainteresiranih udruga građana u RH, sudjelovanje u javnim raspravama (spomenuta oko DPR-a pri Ministarstvu obrane, oko Zakona o djelovanju civila u inozemnim misijama pri Ministarstvu vanjskih poslova, o kvalifikacijskome okviru za područje vojništva pri Ministarstvu znanosti, ili o statusu Hrvatske pred Vijećem za ljudska prava UN u Ženevi), uz dovršenje dobivenog IPA projekta vezanog uz sektor obrane i nastavak ozbiljnog pokrivanja tematike koju pratimo. Naravno, bilo je teško ne zamijetiti kako je te 2014. nama traženje podrške odbijeno zbog manjeg broja suradnika – dok se u isto vrijeme nizu medija potporu davalo upravo da si povećaju broj suradnika i isprave taj isti nedostatak javnim novcem.

Usprkos brojnim sumnjama u isplativost i razumnost ponovne prijave na ovaj program Ministarstva kulture RH, portal Obris.org je i ovoga ljeta podnio materijale za program potpore neprofitnim medijima – natječaj kojeg Ministarstvo kulture RH provodi kroz dva kruga, u kojima se ocjenjuje koliko pojedini medij zadovoljava ukupno 1 opći cilj natječaja, 4 posebna cilja natječaja, i onda 13 konkretnih kriterija. Ove stvari ocjenjuje Povjerenstvo za neprofitne medije, skup 7 ljudi izabranih javnim natječajem da navodno predstavljaju struku po pitanju medija. I tu onda počinju problemi.

Naime, izbor ovog povjerenstva provodi Ministarstvo kulture temeljem svojih kriterija. Od budućih se članova povjerenstva traži biografija, odgovori na nekakvu listu pitanja, pisanje eseja i razgovor za posao. No, pri svemu tome ne obraća se punu pažnju na same osobe koje se javljanju – tako da se sredinom ove godine na ovaj natječaj mogla javiti (i proći) osoba koja je prošle godine bila u centru skandala baš o objektivnosti kriterija ocjenjivanja tih potpora neprofitnim medijima (izjavom “Uskoro će vaši doći na vlast i onda ćete vi dobiti novce”). Jednako tako, Ministarstvo kulture RH uopće ne vodi računa ni o potencijalnim ili stvarnim sukobima interesa članova svoga povjerenstva.

Time se otvara mogućnost da o medijima ocjenjuju osobe koje stoje u impresumima pojedinih medija (što se onda pretvori u svađu tko njihova imena još ondje drži, a ne zašto se nisu izuzeli iz ocjenjivanja tog konkretnog zahtjeva), koje su u pojedinim medijima zarađivale (gdje je onda raspravlja kada su primali te novce, a ne zašto se nisu izuzeli iz ocjenjivanja) – ili osoba koje čak i rade u javnoj ustanovi u čijem okviru djeluje niz medija koje se ocjenjuje, bez da se itko izuzme od ocjenjivanja (fakultet u Zagrebu, gdje profesor ne smatra nedoličnim ocjenjivati zahtjeve radijskog te televizijskog projekta koje pri tom istom fakultetu služe kao studentski praktikumi u nastavi novinarstva). Sve je to za Ministarstvo kulture RH, ministra, njihov Odjel za medije i ostale nadležne normalno – jer oni peru ruke od odgovornosti samom činjenicom da su imali javni natječaj, i da su izabrani članovi “Stručnog povjerenstva za neprofitne medije” formalno stručni za medije – na način koji si je to isto ministarstvo samo postavilo.

Naravno, “stručno povjerenstvo” sastavljeno na takav “zanimljiv” način, onda ima i punu slobodu odlučivanja o pojedinim podnesenim prijavama na natječaj – u okviru kriterija koje je Ministarstvo usuglasilo na javnoj raspravi (što je činjenica kojom su opet oprane ruke). Tih kriterija, kao smo već spomenuli, ima ukupno 13 – a oni su zajedno s ciljevima natječaja bili unaprijed objavljeni u dokumentaciji koja prati objavu natječaja. Baš po tim kriterijima se sastavljaju materijali za prijavu, koje je poštovao i portal Obris.org. Jedini problem – u obrazloženjima rezultata drugoga kruga ovogodišnjeg natječaja za potporu neprofitnim medijima, jasno je navedeno da se osnovnim razlogom odbijanja naše prijave smatra dodatni kriterij, koji nije naveden u propozicijama, koji nije čak ni među nekima od ciljeva natječaja. Dakle, od ukupno 5 ciljeva i 13 kriterija – portal Obris.org je ove godine odbijen zbog navodnog neispunjavanja jednog novog, dodatnog, 14 kriterija.

Dakle, dokument “Upute za prijavitelje” objavljen ljetos od Ministarstva kulture RH jasno navodi jedan opći cilj ovog natječaja (“Jačanje kritičkog kapaciteta i društvenog utjecaja neprofitnih medija”), te još četiri posebna cilja koja se želi postići ( 1. “Širenje informativnog opsega (broja tema) i relevantnosti sadržaja (pozadine informacija)”, 2. “Osnaživanje novopokrenutih i osnivanje novih neprofitnih medija”, 3. “Profesionalizacija novinarskog i autorskog rada”, te 4. “Poticanje suradnje između javnih i neprofitnih medija”). Uz to je postavljeno još 13 kriterija prema kojima je Povjerenstvo ocjenjivalo pojedine medijske projekte. To su: (1) Doprinos pluralizmu medijskog predstavljanja društvenih grupa, (2) Doprinos pluralizmu društvenih tema u medijima, (3) Različitost kuta gledanja odnosno pristupa u prikazu pojedinoj temi, (4) Doprinos afirmaciji građanskih, političkih i socijalnih ljudskih prava (5) Ispunjavanje funkcije nadzora ekonomski i političkih moćnih, (6) Informativna “širina” komunikacije, (7) Kontekstualna “dubina” komunikacije, (8) Profesijski standardi, (9) Raznolikost novinarskih formi i žanrova, (10) Udio vlastite proizvodnje, (11) Doseg, dostupnost i utjecaj medija, (12) Redakcijska demokracija, i (13) Broj radnika. Ono na čemu je ove godine pala natječajna prijava portala “OBRIS – Obrana i sigurnost” (prema službenome obrazloženju odbijanja) je fantomski 14. kriterij “afirmacije odnosno vidljivosti marginalnih skupina i manjinskih prava”, o čijem ispunjenju dvoje navodno neutralni stručnjaci.

No, dok smo pitanje potencijalnih i stvarnih sukoba interesa ovih ocjenjivača već spomenuli (što Ministarstvo kulture RH ne dira), svratimo sada pažnju i na način kako su “stručnjaci” ocjenjivali pridržavanje pojedinim od stvarno postojećih kriterija natječaja – prije no što se pozabavimo fantomskim kriterijem koji je izgleda bio odlučan. Za primjer ćemo ovdje uzeti samo dva od 13 kriterija – “Informativna ‘širina’ komunikacije” (redni broj 6) i “Kontekstualna ‘dubina’ komunikacije” (pod brojem 7). Naravno, portal kao što je “OBRIS – Obrana i sigurnost” već samom činjenicom da je dublje specijaliziran (što je u više navrata izričito uvidjelo i Ministarstvo kulture) ima logičnu situaciju manje širine komunikacije, ali naglaska na “kontekstualnu dubinu” ulaženja u teme od interesa. Dakle, da su spomenuti kriteriji iole ozbiljno primijenjeni, bilo bi za očekivati niske ocjene za širinu komunikacije i visoke ocjene za njenu dubinu, u okviru istog ocjenjivačkog okvira za oba kriterija.

Suprotno normalnim očekivanjima, u rasponu od 0 do 8 bodova portal Obris.org za “širinu komunikacije” ove godine dobiva ocjene 4, 7, 7, 4, 4, 4 i 8 – dok je “kontekstualna dubina” tu ocijenjena sa po 4, 8, 7, 3, 8, 6 i 8 bodova. Time dio ocjenjivača drži da maksimalno široko komuniciramo, iako smo usko specijalizirani po temi, publici i pristupu materiji koju obrađujemo, dok neki ocjenjivači (možda isti ili različiti, ne zna se budući da Ministarstvo ocjene pojedinih članova povjerenstva objavljuje anonimno) smatraju kako smo ispodprosječno udubljeni u teme od našeg interesa – iako se već dogodilo da nam potporu uskrate zbog “pretjerane specijalnosti”, koju smo u međuvremenu samo produbili.

Napomenimo još i da se sve ove ocjene po ovim, ali i po drugim pojedinačno navedenim kriterijima u konačnici ne svode na ikakav prosjek, niti se u nastavku postupka ocjenjivanja ne odbacuju ekstremna mišljenja – već svaki takav brojem izražen dojam ocjenjivača direktno utječe na konačni zbroj bodova, po kojem se formira i rang lista dobitnika potpora. Pa, ako vas tkogod od ocjenjivača i krivo shvati – njegovi bodovi nedostaju na kraju.

Već smo spomenuli da je uz sve jasno i unaprijed navedene ciljeve i kriterije, portal Obris.org ove godine zapravo eliminiran na kriteriju kojeg se nije navelo – na fantomskom 14. kriteriju “afirmacije odnosno vidljivosti marginalnih skupina i manjinskih prava”, gdje je izbor ovakve formulacije i posebno neprikladan. Naime, dok se medij “OBRIS – Obrana i sigurnost” načelno obraća nizu zasebnih i jasno ograničenih društvenih grupa – od policije, vatrogasaca, spasitelja, djelatnih vojnih osoba, osoblja sigurnosnog sustava, diplomata, saborskih zastupnika, pa sve do kategorija državnih službenika i namještenika u ovim sektorima, zainteresiranih veterana i branitelja, te pojedinih povezanih dijelova akademske zajednice – prvenstvena publika nam je vezana uz sektor obrane u Republici Hrvatskoj.

Tematika rada velike većine ovih nabrojenih skupina općenito je slabo predstavljena u javnosti RH (obično prigodničarski i grubo generalizirano). Pa ipak, tu posebno treba spomenuti kategoriju djelatnih vojnih osoba u Hrvatskoj – koja je i zakonski suspregnuta u širima segmentima svoga društvenog djelovanja, te ostvarivanju čitavoga niza osobnih građanskih prava. Riječ je o skupini koja u Hrvatskoj nema pravo političkog djelovanja ni sindikalnog udruživanja (pa i uz odustajanje od prava na štrajk), kao što nema niti pravo slobodnog izlaska u javnost (pod prijetnjom stegovne odgovornosti) ili zakonski određeno maksimalno trajanja radnoga vremena. Temeljem svih tih ograničenja itekako ima osnova govoriti o kategoriji djelatnih vojnih osoba kao o marginalnoj skupini u društvu – marginalnoj ne po značaju, već po osobnim pravima koja svakom članu ove kategorije svakodnevno stoje na raspolaganju. Upravo radi svih tih ograničenja je i posebno važno da se njihovi uvjeti rada i djelovanja ozbiljno te kritički prate dodatno i s nevladine, pa i neprofitne razine – budući da u slučaju ikakvih prigovora, radnih sporova ili faktičnih problema, u Hrvatskoj nema redovitog mehanizma da javnost za takve situacije u ovim skupinama redovito sazna bez skandala, kažnjivog curenja informacija i stegovnog kažnjavanja zviždaća. No, to je činjenica koju “stručni” ocjenjivači natječaja za potporu neprofitnim medijima ne prepoznaju – što onda nadležnome državnom resoru omogućuje da od svake odgovornosti krene prati ruke, uopće bez ulaza u temu, problem ili sadržaj žalbe koju su dozvolili, a onda i zaprimili.

Naime, na odbijenicu u natječaju za neprofitne medije Ministarstva kulture je “Udruga OBRIS – Obrana i sigurnost” iskoristila mogućnost žalbe, koja je odaslana 7. listopada – u očekivanju odgovora do 19. listopada, za kada je Ministarstvo kulture najavilo potpisivanje ugovora s neprofitnim medijima kojima je ove godine odlučilo dodijeliti potpora. Službeni odgovor na ovu žalbu prispio je tek danas, 29. listopada, a iako je odgovor na žalbu službeno naslovljen na 12. listopada, njega je pošta pečatirala s 27. listopadom – čime je jasno vidljivo Ministarstvo kulture uz ostalo prekršilo i vlastiti rok za potpisivanje ugovora o potporama.

U spomenutom odgovoru na žalbu nije niti riječju spomenut izričit zahtjev da se iznova evaluira natječajnu dokumentaciju portala “OBRIS – Obrana i sigurnost”. Jednako tako, u odgovoru Ministarstva kulture RH ni riječ nije potrošena na činjenicu odbijanja našeg zahtjeva pozivanjem na kriterij koji nije bio uvjetom natječaja. Umjesto toga, prvo je napravljen kratak osvrt na neujednačenost ocjenjivanja pojedinih članova “Stručnog povjerenstva za neprofitne medije” – gdje je konstatirano tek da “Ministarstvo kulture ne može intervenirati u ocjene nezavisnog stručnog tijela niti ima mehanizam kojim bi obvezalo članove Povjerenstva na potpuno ujednačene i standardizirano ocjenjivanje”. Jednako tako, po njima, ni samo Povjerenstvo za neprofitne medije “neovisno o ‘radikalnom razmimoilaženju’ u ocjenjivanju njegovih članova (na čemu se inzistira u ‘Žalbi’), ono ne može intervenirati kao kolektivno tijelo u slobodu prosudbe svojih članova”. Dapače – nadležno ministarstvo samo konstatira: “Za to treba uvesti institucionalna pomagala koja u ovom trenutku nisu na raspolaganju”, kao da upravo to Ministarstvo kulture RH nije ujedno i nadležno državno tijelo baš za formuliranje takvih pomagali i njihovu primjenu.

Usprkos svim ovim nenadležnostima, pomoćnica ministra kulture Tamara Perišić nakon svega konstatira da “nije sigurno koliko su društvene skupine koje je portal odlučio ‘promicati’ marginalne odnosno ranjive” – iako to uopće nije uvjet, ni cilj, niti zadani kriterij ovoga natječaja – dodajući kako “Iako unutar sustava demokracije vjerojatno postoje ograničenja za ove društvene skupine, nejasno je koliko to zapravo škodi njihovom osobnom odnosno grupnom identitetu”. Iako stvar nije u grupnome identitetu nego u konkretnim građanskim pravima – spomenuta Perišić nastavlja da “Nedvojbeno je da treba otvoriti i tu raspravu, i tu je loga OBRIS nemjerljiva, ali treba reći da se Povjerenstvo priklonilo stavu da se ipak ne radi o izrazio ‘društveno-politički marginaliziranim’ skupinama” – što u svakoj normalnoj situaciji i ne bi bilo bitno, budući da to nije kriterij ovog natječaja. Za kraj konstatira se i da Povjerenstvo medij “OBRIS – Obrana i sigurnost” smatra iznimno značajnim za poticanje javne rasprave o temama kojima se bavi – samo ne na račun programa za neprofitne medije Ministarstva kulture, o čemu su navodno presudila “ograničena sredstva” nad “kvalitetom vašeg medija”.

Dakle, kao da se potporu nije dobilo jer nema novaca za sve – a ne radi čudnovatog ocjenjivanje Povjerenstva, koje si je samo izabralo Ministarstvo kulture RH bez pažnje na sukobe interesa, da bi ga onda pustilo da bez ikakvih ozbiljnih “institucionalnih pomagala” raspodjeljuje novce po kriterijima koje si neometano može i samo izmisliti po volji.

S jedne strane, time upitnim postaje sam smisao podnošenja žalbi, gdje Ministarstvo kulture tvrdi da nema baš nikakvog utjecaja na već jednom donesene odluke svog povjerenstva, uskraćujući tu prešutno čak i traženu mogućnost ponovne evaluacije podnesenih materijala u svjetlu iznesenih prigovora. S druge strane, jasno je da sva ova navodna proizvoljna “sloboda”, nesputana odgovornošću nadležnih, predstavlja tek znak koji jasno ukazuje na dubinsku korupciju pri djelovanju sustava potpora neprofitnim medijima u Hrvatskoj. A za one kojima ovaj znak nije dovoljan, možda još samo treba dodatno ukazati i na činjenicu da je nedavnoj ministrici kulture Andrei Zlatar Violić upravo povodom postupanja u prošlogodišnjem natječaju za neprofitne medije, 27. kolovoza ove godine i državno Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa utvrdilo nedopušteno ponašanje (uz kaznu od 6.000 kuna naplativu u tri rate ustezanjem od plaće). No, dok stručni i ozbiljni mediji tipa “OBRIS – Obrana i sigurnost” sve manje očekuju od ovakvih organizacija i ljudi, bit će zanimljivo vidjeti hoće li sličnog postupka o sukobu interesa nadležnih tu biti i ove godine, ili će se za neke tek ostvariti sramotna prošlogodišnja izjava “Uskoro će vaši doći na vlast i onda ćete vi dobiti novce”.

*Autor teksta je Igor Tabak, analitičar portala Obris – Obrana i sigurnost. Izvorni tekst.

You may also like