Analiza Guardiana
Svatko tko prati vijesti, barem površno, zna za sudbinu Bashala al Asada, tj za njegov put od diktatora kojega nitko ne voli i kojega, svatko na svoj način, svatko želi svrgnuti, pa do osobe koja je ključna za ponovnu uspostavu mira u tom dijelu svijeta, piše Guardian.
Čak i rijetki prijatelji se ubrajaju u prvu skupinu ljudi, pa je tako primjerice, ruski državni vrh sastanke s Asadom organizirao u pravilu u ruskoj vojnoj bazi, zaostaloj iz vremena Sovjetskog saveza, prisiljavajući ga dolaziti u okruženje gdje Putin i društvo pokazuju mišiće. Drugi prijatelj je Iran, koji je cijelo vrijeme krize u Siriji Asadu diktirao uvjete, ignorirajući njegovu volju.
Sada, kada su se svi umorili od tog sukoba, svi traže neko rješenje, a Asad postaje poželjan partner kao ključ za obnovu mira u toj regiji. I ne samo mira. U tim novim okolnostima izgleda da nitko ne pita za smisao rata u kojem je iseljeno pola populacije Sirije, a više od pola milijuna ljudi poginulo, piše u svojoj analizi Guardian.
Prema toj analizi, u obavještajnim je i vanjskopolitičkim krugovima, upravo Sirija postaja točka obnove stabilnosti nakon destabilizirajućeg gamachangera kakvo je bilo Arapsko proljeće i sve ono što je nakon njega nastalo.
Moneta za potkusurivanje, kao što to obično biva je energetika. Tako Damask ovih dana obilaze lobisti iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Saudijske Arabije, Egipta, pa i SAD-a. Potonji je tako dopustio transakciju egipatskog plina preko Jordana i Sirije u zamjenu za Asadovu medijaciju u libanonskoj krizi. Tako su sada sirijska I libanonska kriza postale spojene posuda, što je europske diplomate nagnalo na značajniju kritiku washingtonskog rješenja situacije.
Jordanski kralj Abdulah, s druge strane, već više od godinu dana lobira za pokretanje dijaloga s Asadom, ta je u tu svrhu u kolovozu ove godine, posjetio američki Kongres. Njegov motiv za tu akciju je smanjenje financijskog terete sirijskih izbjeglica u Jordanu. U zamjenu za to Asad preko Abdulaha nudi ustupke u svome ponašanju. Opozicionari u to sumnjaju te tvrde kako Asadu ne bi trebalo otvoriti kanale za širenje utjecaja na zapadu.
U sirijskoj jednadžbi nije nevažan ni elementa princa bin Salmana i njegovu uspostavu nove arhitekture moći u Saudijskoj Arabiji. Naime, on pokušava udaljiti kraljevstvo od teoloških utjecaja I kao vlastitu polugu moći ustanoviti arapsku naciju, što je puno bliže shvaćanju politike kakvu imaju u Asadovoj stranci Baas.
