Nuklearnom nesrećom u Fukushimi 2011. svaki stanovnik svijeta primio je zračenje ekvivalenta jednog rengenskog snimanja i zato nema razloga za zabrinutost. To je glavna poruka znanstvenog tima koji je proveo globalno istraživanje o izlaganju zračenju uzrokovanom tom nesrećom.
Većina podataka znanstvenog tima proizlazi od podataka organizacije (Comprehensive Test Ban Treaty Organization) koja koristi globalnu mrežu stanica za mjerenje razine zračenja u okolišu. Taj rizik je zanemariv.
Važno je naglasiti da su od velike količine radioaktivnog materijala otpuštene u okoliš, oko 80% toga su pretrpjeli oceani i polovi, a ljudi diljem svijeta su bili najmanje izloženi. Glavni izvor zračenja je radioaktivni element cezij-137. Inače, mjerna jedinica za ekvivalentnu dozu ionizirajućeg zračenja je sivert (Sv), kao i za pokazivanje biološkog učinka razina zračenja koje apsorbira ljudsko tkivo.
Nakon katastrofe Fukushima prosječna je osoba primila 0,2 mSv (mikrosiverta) zračenja. Standardno radiološko zračenje je oko 0,1 mSv, dok tipično CT snimanje proizvodi 15 mSv. Da bi se ovo stavilo u perspektivu, potrebno je 1000 mSv (1 Sv) za pojavu bolesti zračenja. Mještani koji su živjeli u blizini elektrane Fukushima primili su nešto veću dozu zračenja, između 1 i 5 mSv. Dalje u Japanu, prosječna doza zračenja bila je 0,5 mSv, objavio je IFLScience.
