[vc_row][vc_column width=”1/3″]Nakon osam mjeseci s nižom cijenom, zbog smanjenja PDV-a, struja od rujna poskupljuje. Razlog je povećanje naknade za obnovljive izvore energije za 7 lipa po kilovatsatu (s 3,5 lp na 10,5 lp). Građani će to vidjeti već na računima u listopadu. [/vc_column][vc_column width=”2/3″]I dok u Vladi tvrde da im to poskupljenje ne bi trebalo poništiti učinak porezne reforme jer zbog smanjenja PDV-a početkom godine na struju, račun će biti na razini manjoj nego što su bili računi prije, u gospodarstvu je situacija drukčija.[/vc_column][/vc_row]

Čini mi se da je stvar relativno jednostavna. Radi se o obnovljivim izvorima energije koji ulaskom u mrežu dobivaju subvencije, a svaku subvenciju uvijek plaćaju porezni obveznici. U odnosu na klasičnu proizvodnju kod obnovljivaca još uvijek imamo višu cijenu proizvodnje što zatvara krug. Tempo kojim su obnovljivi izvori ulazili u mrežu i uvjeti pod kojima su sklapani ugovori pogotovo krajem mandata Zorana Milanovića, nešto je što treba istražiti. Subvencije se plaćaju svuda u svijetu, no je li korektno da za obnovljive izvore energije plaćaju korisnici samo jedne industrije, valjalo bi istražiti.

U obzir treba uzeti i podatak koji su točno najisplativiji obnovljivi izvori te njihov utjecaj na okoliš, kao i ekonomsku isplativost. Najpovoljnija je biomasa, jer se upotrebljava domaća sirovina, a ekološki je to odgovorna proizvodnja. Nakon toga slijedi solarna energija koja još tehnološki gledano nema kapacitete koje ima vjetar, no i vjetar dolazi do svog vrhunca jer i on pravi ekološke probleme, zbog ptica i kukaca koje vjetrenjače ugrožavaju te zauzima mnogo prostora. Za Hrvatsku je značajan i četvrti postoji obnovljivi izvor, a to su hidroelektrane manjeg kapaciteta koje su kod nas manje zastupljene, no one izazivaju velike otpore zaštitara okoliša zbog utjecaja na floru ten a faunu.

Za stvaranje dobrog energetskog portfelja koji bi onda bio najisplativiji za sve građane, potreban je realan odnos između za sada skupih obnovljivaca i klasičnih izvora energije. Zbog toga bi bilo potrebno razmisliti o disperziranju cijene subvencija, ako one već moraju postojati, na cijelu industriju čime korisnici gotovo da ne bi osjetili povećanje cijena. To se postiže energetskim miksevima tako da iza svakog obnovljivog izvora postoji klasični izvor. No, uvijek se treba gledati ekonomska računica i na koji način su stvarani ugovori i pod kojim uvjetima o otkupu električne energije. Financijski gledano, svuda gdje je vjetar u primjeni s obzirom na to da su relativni povrati visoki nije svejedno je li sklopljen ugovor o otkupu struje na osam, deset ili dvanaest godina i pod kojim uvjetima.

[quote_box name=””]

Mogućnost lančanih poskupljenja, odbacuje i ministar zaštite okoliša i energetike, inače doktor ekonomskih znanosti, Tomislav Ćorić.

“Neprijeporno je da će povećanje naknade za obnovljive izvore energije (OIE) utjecati na cijenu struje za kućanstva pa i za poslodavce. Ono čemu smo svjedočili krajem prošle godine je smanjenje cijene struje uslijed smanjenja PDV-a. Trebalo je napraviti povećanje naknade za OIE, ali se ono nije dogodilo. Ova nova cijena električne energije, koja će proizaći iz povećanja naknade za OiE, na kraju će biti opet manja nego cijena koju smo plaćali lani u prosincu. Nemamo spoznaje da u ovom trenutku u RH imamo tako intenzivne djelatnosti, osim nekoliko poslodavaca, na koje će ovo povećanje struje značajnije utjecati u segmentu troškova njihove proizvodnje odnosno njihovih usluga”, rekao je Ćorić.

[/quote_box]