Gost Dnevnika u 18 bio je analitičar Hypo Alpe Adria banke Hrvoje Stojić. Najprije opća ocjena iznesenih smjernica, čini li vam se realan proračun od 120 milijardi kuna, uz istodobni deficit od 3 posto BDP-a i smanjenje javnoga duga?
Prije svega, ja bih istaknuo da je prema fiskalnom ostvarenju iz 2015., a i očekivanoj fiskalnoj konsolidaciji ove godine Hrvatska među zemljama u široj regiji, koja će napraviti tijekom dvije godine jednu od snažnijih fiskalnih konsolidacija. Kvaliteta bi mogla biti bolja, budući da se ipak više oslanja na prihodovnu stranu. Prihodi su dominantni pokretač fiskalne konsolidacije. Prihodi su velikim dijelom utemeljeni na optimizmu oko ekonomskog ciklusa. U njega su ugrađene stope rasta koje su po mom mišljenju iznad potencijala rasta. Budući da ne dolazi do većih promjena u strukturi proračuna, odnosno u strukturi ekonomije, teško je za očekivati da Hrvatska može duži vremenski period održati stopu rasta BDP-a od dva posto i više. Po meni je ova projekcija proračuna preoptimistična.
Ministar Marić kaže da je 2,5 milijarde na rashodovnoj strani pronašao rezanjem raznih subvencija, ali neće se smanjivati plaće i mirovine. Također, kaže da neće smanjivati ni poticaje za zapošljavanje, ali da će ih više financirati iz EU fondova, je li to realno?
Plaće i mirovine će ostati nepromijenjene, ukoliko se uspije inzistirati da one budu zamrznute nekoliko godina zaredom.
Najavljuju se privatizacije nekih javnih i državnih poduzeća. Ključno će čini se biti pitanje autocesta i traženje koncesionara za HAC-ONC. Bivša je Vlada morala odustati od te zamisli, može li je ova provesti bez socijalnih nemira?
Radi se o projektima privatizacije, prije svega tu mislim na HAC i HEP, koji su u vrlo visokoj fazi pripremljenosti, odnosno imaju djelomičnu pripremljenost i oni bi se mogli početi realizirati ove godine. Ako postoji politička volja, jedan od tih projekata bi se mogao i realizirati.
