Analiza Davida Lekaja
U Bruxellesu i mnogim europskim prijestolnicama raste frustracija Kinom. Peking pokušava izaći iz gospodarskih problema subvencioniranim izvozom, potkopavajući skupe napore EU-a da provede sankcije prema Rusiji. Ključna riječ koju su Von der Leyen i Michel ponijeli u Peking je ‘kineska hiperprodukcija’.
O trgovini:
– Europa se mora braniti od Kine kaznenim carinama. Električni automobili i kemijski proizvodi su pod istragom. U najavi: solarni paneli, vjetroturbine, metalne legure i mnogi drugi proizvodi.
– Po tisućiti put lideri EU traže od Kine rješavanje temeljnih interesa EU: transparentnost u poslovnom okruženju, predvidljivi opskrbni lanci, industrijske subvencije i trgovinske prepreke, cariname i prava intelektualnog vlasništva, sigurnosti hrane i sigurnosti proizvoda koji se prodaju putem interneta, kao i oznakame zemljopisnog podrijetla.
– Instrumenti zaštite: Na dan summita s Kinom, EU je pokrenula novi instrument (tzv. ACI), koji omogućuje EU-u da izvrši ekonomsku odmazdu kao odgovor na ekonomsku ucjenu (nap. glasovalo se kvalificiranom većinom, dakle bez mađarskog veta).
O Rusiji:
Zaobilaženje sankcija Rusiji: EU je Pekingu dostavila popis od 13 kineskih tvrtki koje djeluju kao posrednici u isporukama Rusiji, dopuštajući ruskoj vojsci pristup robi koja je stavljena pod sankcije Unije. Ili će Peking sam ‘riješiti stvar’ ili će kineske tvrtke biti uključene u 12. paket sankcija EU.
O Tajvanu:
– EU je izrazila zabrinutost zbog povećanih napetosti u Tajvanskom tjesnacu. Pojačana nestabilnost u Istočnom i Južnom kineskom moru prijeti regionalnom i globalnom prosperitetu i sigurnosti. „Protivimo se bilo kakvim jednostranim pokušajima promjene statusa quo silom ili prisilom“, eksplicitno je rečeno u Pekingu.
Kineski odgovor: nema popuštanja
▪︎ Kina ne smatra da postoji višak kapaciteta u njezinom sektoru električnih vozila, koji se suočava s antisubvencijskom istragom u EU-u , posebice s obzirom na ogromnu potrebu za takvim proizvodima.
▪︎ EU treba odlučiti želi li imati koristi od kineske industrijske snage u industriji obnovljivih izvora energije dok Europa prelazi na zeleno gospodarstvo. “Ako želite da podržimo EU u zelenoj tranziciji, nemojte biti protekcionisti – vi birate”, smatra Peking.
▪︎ Ako su kineske tvrtke podvrgnute jednostranim sankcijama, “definitivno ćemo odgovoriti u skladu s tim”, rezolutni su Kinezi.
Ukratko, kinesko vodstvo ne želi priznati nepoštene trgovinske prakse, nedostatka reciprociteta i asimetrije u otvorenosti tržišta. Kineska strana nema namjeru rješavati strukturne izazove s kojima se Europa suočava u svojim trgovinskim i gospodarskim problemima s Kinom.
S druge strane, dužnosnici EU-a frustrirani su naporima kineskih diplomata na sastancima da prikriju iritacije u odnosima. Pritužbe se često odbacuju, a Kina samo ponavlja mantru da su Peking i Bruxelles partneri, a ne suparnici. “Mislili smo da ćemo dobiti različita mišljenja među think tankovima i nevladinim tijelima”, kažu ljudi iz industrije. “Ali ništa, poruka je ista gdje god ste otišli. Svi pjevaju istu pjesmu.”
Kina – Rusija: ‘prijateljstvo bez granica’ po diskontnim cijenama plina
Dok se odvijao sastanak između lidera EU i Kine u Pekingu, kineska carina objavila je statistiku za studeni iz koje se vidi da je kinesko – ruska trgovina premašila rekordnih 200 milijardi američkih dolara.
▪︎ Kinesko -ruska trgovina siječanj-studeni = 218,2 milijardi USD (+26,7%)
▪︎ Kineski izvoz u Rusiju = 100,3 milijardi USD (+50,2 %)
▪︎ Ruski izvoz u Kinu = 117,8 milijardi USD ( +11,8 %)
Putin iz Kine dobiva sve što mu treba. Porast izvoza iz Kine u Rusiju (crno) više je nego nadoknadio pad izravnog izvoza iz EU-a u Rusiju (plavo). To je razlog više da EU strogo provodi kontrolu izvoza, što trenutno ne čini.
To znači da je cilj kojeg su postavili Putin i Xi za 2024. godinu postignut. Bez ekonomskih potresa, fizički obujam kinesko-ruske trgovine vjerojatno će rasti. Važan čimbenik ovdje je zamjena zapadnog uvoza kineskim industrijskim alatima i robom široke potrošnje. Trend je vidljiv u trgovinama diljem Rusije i na društvenim mrežama sa smiješnim memovima.
Rezultat će biti strukturna asimetrična međuovisnost između kineske i ruske ekonomije, koja će dopuniti sigurnosnu/stratešku međuovisnost između Moskve i Pekinga. Ovaj novi odnos bit će jedan od najutjecajnijih posrednih učinaka rata u Ukrajini.
Dok su zapadne sankcije oslabile geopolitičku moć energetskih resursa u rukama Moskve, Peking je iskoristio situaciju kako bi povećao protok energenata prema Kini po diskontnim cijenama.
Zalihe plina koje trenutno teku plinovodom Power of Siberia-1 već se sada prodaju Kini po gotovo upola nižoj cijeni od cijena za Europsku uniju i Tursku. Kina inzistira na velikim diskontima za ruski plin, koristeći snažnu “pregovaračku moć” u pregovorima s Kremljom. Peking je također odbio ulagati u izgradnju plinovoda Power of Siberia-2, predlažući da umjesto toga Moskva u potpunosti pokrije projekt vrijedan više milijardi dolara.
Rusija je sve više prisiljena isporučivati strateške resurse partnerima pod izrazito nepovoljnim uvjetima u zamjenu za manje iskazivanje političke podrške i pomoći.
Dugoročno, takva će politika vjerojatno rezultirati značajnim gubicima za Moskvu. Dok se suradnja s Kinom u nekim područjima poboljšala, trenutne okolnosti naglašavaju da će na kraju i Peking slijediti vlastite interese, čak i na štetu Moskve.
Razumljivo je da Kina neće pomoći Rusiji na vlastitu štetu. Peking podržava Moskvu da služi kineskim interesima, tretirajući ruski Daleki istok kao “koloniju resursa”. Nasuprot tome, Kina ne planira prekidati odnose sa zapadnim zemljama i nastoje izvući maksimalnu korist u pronalaženju ravnoteže između Istoka i Zapada.
Zaključak:
Dakle, što slijedi? EU će vjerojatno uvesti carine na uvoz električna vozila iz Kine u mandatu ove Komisije, dakle u prvoj polovici 2024. Moguće da će biti obuhvaćeni i drugi sektori kao što su medicinski uređaji.
Uzevši u paketu nedavnu odluku Italije da izađe iz pekinške inicijative Pojas i put i odluku Njemačke da postupno isključi kineske dobavljače iz svoje 5G mreže, izgledno je da bi se mogla stvoriti eskalirajuća dinamika u odnosima tijekom 2024.
Mala je vjerojatnost da će Peking snažno uzvratiti udarac. Kina si ne može priuštiti gubitak Europe. S gospodarskim rastom od 4 posto (sve ispod 5 posto je alarmantno za Kinu), socioekonomskim izazovima poput nezaposlenosti i deflacije, strane investicije napuštaju Kinu. Pekingu je potrebno da europske tvrtke ostanu u Kini i mora razuvjeriti europske dionike.
U tom smislu, Kina želi spriječiti EU da postane protekcionistička i da svoje trgovinske i gospodarske odnose s Kinom „naoruža“.
Korištenje obrambenih mjera EU povezanih s nacionalnom sigurnošću i gospodarskom konkurentnošću, u rasponu od istrage o kineskim subvencijama za električna vozila, vjetroturbina, toplinskih pumpi i solarnih panela, preko proširenja izvoznih kontrola, do ograničavanja tržišnog udjela za telekomunikacijske divove Huawei i ZTE u Europi, stvorilo je u Kini strah da Europa ograničava svoj pristup jedinstvenom tržištu.
Za Kinu, Europa ostaje važna varijabla u njezinu odnosu prema SAD-u, posebno u vrijeme zatvaranja američkog tržišta i nadolazećih predsjedničkih izbora.
Uz Indiju, Japan i SAD koji u velikoj mjeri zatvaraju svoja tržišta za neke kineske proizvode zbog ovakve prakse, Europa je jedno od rijetkih preostalih odredišta. Time bi se postigao “dvostruki efekt”: kineski višak kapaciteta se izvozi, a EU je relativno otvorena.
Ali ove uvertire neće promijeniti cjelokupnu dinamiku. Iako je EU politika obično sporija i dosadnija od američke, ne treba je podcjenjivati. EU polako ali sigurno gura naprijed, što ukazuje na to da Komisija ima mandat i da se unutar EU-a postiže konsenzus: agresivnija politika prema Kini temeljena na interesima EU i novi mehanizmi zaštite. I mnogo više: europska strategija ekonomske sigurnosti, alati za zaštitu kritičnih tehnologija, diverzifikacija sirovina i smanjenje rizika.
Ako Kina pretjerano subvencionira svoje tvrtke, oslanja se na prisilni rad, ne slijedi etiku radne prakse i zaštitu okoliša, ako pokušavaju — što i čine — ukrasti europsku tehnologiju kako bi unaprijedili svoju vojsku, sve su to loše stvari. Stoga EU mora učiniti sve što je u njezinoj moći da to spriječi, piše Lekaj na svome blogu.
