Što je u pozadini sukoba Kine i SAD-a?

Analiza DW-a
Odnosi Kine i SAD-a su sve ledeniji. Spornih pitanja je mnogo: od trgovine i krađe intelektualnog vlasništva preko koronavirusa i Hong Konga pa sve do teritorijalnih pretenzija i utrke tko će prije na Mjesec.

Neposredno nakon što je kinesko Ministarstvo vanjskih poslova (kao odgovor na zatvaranje kineskog generalnog konzulata u Houstonu) najavilo zatvaranje američkog generalnog konzulata u Chengduu, na internetu su se pojavile fotografije na kojima se vide vatrogasci ispred zgrade konzulata SAD-a. U noći s prošlog utorka na srijedu jedna je lokalna američka postaja iz zraka snimila scene na kojima se vidi dim iznad zgrade kineskog konzulata u Houstonu. A u zgradi su se očito spaljivali dokumenti – nakon što je Washington iznenada najavio zatvaranje tog diplomatskog predstavništva.

Taj potez Washingtona je „veliki gubitak ugleda“ i „sraman“, napisali su brojni korisnici društvenih mreža u Kini. Peking je najavio „odlučne protumjere“. Amerikanci sad moraju zatvoriti i svoj generalni konzulat u najmnogoljudnijoj pokrajini Sichuan, koji je nadležan i za konzularne poslove s kineskom autonomnom pokrajinom Tibet. U jednom obraćanju u četvrtak američki šef diplomacije Pompeo je predbacio Kini „tiraniju” – i pozvao „zemlje slobodnog svijeta” da se suprotstave prijetnji od strane Pekinga: „Mi ne možemo više ignorirati fundamentalne političke i ideološke razlike među našim zemljama.“

To je posljednja eskalacija u konfrontaciji koja se pojačala nakon što je Donald Trump stupio na dužnost američkog predsjednika – i čiji se uzroci nalaze u prošlosti, još i prije dolaska aktualnog šefa Bijele kuće.

2016. je tada novoizabrani američki predsjednik Trump najavio kako želi smanjiti trgovinski deficit između SAD-a i Kine. Amerikanci su iz Kine uvozili puno više robe nešto što su je u smjeru Kine izvozili. Trump je 2018., pozivajući se na jedan zakon o trgovini iz 1974., uveo kaznene carine na robu iz Kine. I to uz obrazloženje kako Kina nije dostatno zaštitila intelektualno vlasništvo, te tako povrijedila interese američkih tvrtki. Kaznene mjere kojima se prijetilo (i koje su dijelom i uvedene) na početku su imale obujam od oko 50 milijardi američkih dolara, a s vremenom su narasle na oko 500 milijardi dolara.

Kina je kritizirala američke kaznene carine i proglasila ih je protekcionističkim mjerama. Svaki put nakon što su na snagu stupile nove američke kaznene carine, Kina je reagirala uvođenjem kaznenih carina na robu uvezenu iz SAD-a, i to u istoj vrijednosti. Dok je na jednoj strani Washington bio vođen idejom trgovinske politike u skladu s Trumpovim predizbornim sloganom „America first“, Kina se prezentirala kao zagovornik otvorene globalne trgovine i – globalizacije.

Koncem 2018. Trump je, nakon jednog susreta s kineskim predsjednikom Xijem Jinpingom tijekom summita G20 u Argentini, počeo slati pomirljive poruke. Dva državnika su postigla dogovor oko „pauze“ u trgovinskom konfliktu, i dali su pregovaračima rok od tri mjeseca da dogovore sporazum kojim bi se taj sukob riješio. Djelomični sporazum je potpisan tek u siječnju 2020. Kina se njime obvezala da će ubuduće iz SAD-a uvoziti više industrijskih dobara i poljoprivrednih proizvoda. I od tada su se tenzije u bilateralnim (trgovinskim) odnosima smirile.

Kina je itekako zainteresirana da se u SAD-u i dalje konzumira kineske proizvode. Zbog strukturnih reformi kineske nacionalne ekonomije i pandemije koronavirusa, rast kineskog BDP-a je pod velikim pritiskom. Izvoz je i dalje važan faktor za konjunkturu, uz javne investicije i domaću potražnju – koja još nije porasla u dovoljnoj mjeri.

Tijekom trgovinskog konflikta na meti američkih državnih službi su se našle i kineske hightech firme. Prije svih one kompanije koje se bave tehničkim opremanjem telekomunikacijskih sustava. Ministarstvo trgovine SAD-a najprije je u travnju 2018. usvojilo zabranu isporuke poluvodiča i drugih visokotehnoloških komponenti kineskoj tvrtki ZTE, i to na rok od sedam godina. Obrazloženje je glasilo: zbog kršenja sankcija protiv Irana i Sjeverne Koreje.

Tehnološki koncern čije su dionice izlistane na burzi u Hong Kongu, u svibnju je moralo službeno priopćiti da zbog sankcija ne može održati redoviti pogon, budući da ZTE u svojim proizvode ugrađuje komponente iz SAD-a. U svibnju je kineska tvrtka platila 1,4 milijardi američkih dolara, kako bi se „poništila“ odluka o zabrani izvoza u smjeru Kine.

S istom argumentacijom SAD je postupio i protiv Huaweija: 15.5.2019. Washington je na takozvanu „Entity list” stavio Huawei i još 68 poduzeća povezanih s Huaweijem. Radilo se o listi tvrtki kojima je bilo potrebno odobrenje za trgovinu s američkim proizvodima. Za krajnje potrošače to je značilo da njihovi pametni telefoni marke Huawei nisu dobili sigurnosni update za aplikacije povezane s Googleom, odnosno za operativni sustav Android – koji je razvio upravo Google. Za te tvrtke od još većeg je značaja bila činjenica da su Amerikanci izvršili ogroman pritisak kako Huawei ne bi u inozemstvu dobio poslove opremanja 5G-mreža.

Već od prosinca 2018. Mengh Wanyhou, šefica financija Huaweija i ujedno kćerka utemeljitelja te tvrtke Rena Zhengfeija, nalazi se iza rešetaka u Kanadi. Meng je kanadska policija uhitila tijekom presjedanja na aerodromu u Vancouveru, Kanađani su to učinili u okviru pravnog sporazuma sa SAD-om. Uhićena je pod prigovorom da je Huawei ilegalno prodavao američku visoku tehnologiju Iranu. Meng se nalazi u kućnom pritvoru, a o njezinom izručenju se postupak vodi pred jednim kanadskim sudom. Kao reakcija na njezino uhićenje Kinezi su, iako to Peking demantira, uhitili dvoje Kanađana, njima se predbacuje špijunaža.

Izbijanje korona-krize, koja se počela širiti iz kineskog Wuhana, Trumpu i njegovim tvrdolinijašima je poslužila kao novi razlog za kritiziranje Kine. Washington je Kini predbacio da je prekasno informirala svjetsku zajednicu, prije svega Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO) o virusu, odnosno da uopće nije proslijedila važne spoznaje o Covidu-19. Kina je opovrgla sve te prigovore i brani se protiv „politizacije” jednog znanstvenog pitanja – o podrijetlu virusa.

Dok je SAD na jednoj strani napustio WHO, Kina je povećala svoje donacije toj organizaciji Ujedinjenih naroda, koja u suzbijanju pandemije pomaže pogotovo onim zemljama koje imaju slabije zdravstvene sustave.

Već i prije Trumpovog stupanja na predsjedničku dužnost Kina je znatno pojačala svoju nazočnost u Južnokineskom moru, kojeg Peking smatra „svojim“, i čije dijelove svojataju neke druge susjedne zemlje. Peking tvrdi da tamo podiže umjetne otoke „kako bi u slučaju katastrofe mogao pružiti humanitarnu pomoć“. Na tim umjetnim otocima se stacioniraju rakete, radarske postaje, grade se piste za slijetanje i uzlijetanje aviona te hangari – kako pokazuju satelitske snimke. SAD, kao zemlja koja tradicionalno dominira pacifičkim prostorom, kineska ekspanzija provocira – iako ti potezi za sada idu ne štetu ponajprije neposrednih susjeda poput Vijetnama ili Filipina.

Takozvanim “Freedom of Navigation”-misijama, u okviru kojih SAD šalje svoje ratne brodove u ona morska područja koja svojataju Kinezi, Washington demonstrira da ne pristaje na kineske zahtjeve. Nedavno je i ministar vanjskih poslova SAD-a Mike Pompeo odbacio takozvanu „Nine-dash-liniju“ u Južnokineskom moru, koju Kina smatra službenom državnom granicom, Pompeo je kineske prohtjeve nazvao „ilegalnima”.

Prvog srpnja ove godine na snagu je stupio kineski sigurnosni zakon za Hong Kong. Njime se predviđaju kazne za separatističke aktivnosti ili miješanje od strane inozemnih snaga. Na Zapadu se taj zakon kritizira, baš kao i od strane prodemokratskih snaga – oni u tom zakonu vide ukidanje hongkonške autonomije koju je Peking zajamčio. SAD je na njegovo usvajanje reagirao sankcijama. Trump je sredinom srpnja potpisao zakon kojim se predviđa kažnjavanje onih osoba i institucija koje „gase slobodu Hong Konga“. Njihova imovina se može zamrznuti u SAD-u, a tim osobama se može zabraniti i ulazak u zemlju. Osim toga Trump je ukinuo posebni status Hong Konga u trgovini. Hong Kong se, kao posebnu kinesku administrativnu regiju, sad tretira kao dio Kine, na primjer po pitanju carina ili dodjele viza. Kina je na to reagirala zabranom ulaska u zemlju određenim američkim političarima, a prijeti i restrikcijama prilikom dodjele viza.

Već u lipnju je na snagu stupio američki zakon kojim se osuđuje kinesko tlačenje muslimanske manjine Uigura u Xinjiangu, odnosno kojim su uvedene sankcije protiv članova vodstva Komunističke partije u Pekingu. I u sporu oko Tibeta SAD i Kina su međusobno proglasili ograničenja u procesu izdavanja viza. Peking je najavio mjere protiv američkih državljana koji se „loše ponašaju” po pitanju statusa Tibeta.

„Ledeno doba“ u odnosima između Tajvana i kontinentalne Kine također ima učinka na kinesko-američki konflikt. SAD se obvezao na pomoć Tajvanu u slučaju prijetnje koja dolazi od strane Narodne Republike. Zato Amerikanci na Tajvan isporučuju vojnu opremu, što Peking redovito vrlo oštro komentira. Prije otprilike dva tjedna američka je vlada dala „zeleno svjetlo“ za modernizaciju obrambenog sustava Patriot na Tajvanu, projekt „težak“ 620 milijuna američkih dolara. Tvornica oružja Lockheed Martin je glavni izvođač radova. Peking je zaprijetio sankcijama. Po informacijama nacionalističkog lista “Global Times”, Kina bi zauzvrat mogla obustaviti isporuku rijetkih ruda Lockhead Martinu – Kina je naime njihov najveći svjetski proizvođač.

Rivalitet između SAD-a i Kine se odvija i u Svemiru. Nakon što su Amerikanci u više navrata uspjeli na Mars poslati robote, i Kinezi konačno žele uspjeti u toj namjeri, odnosno tako dokazati da su u stanju izvesti jednu kompliciranu operaciju. U četvrtak (23.7.) Kina je u okviru svoje prve „marsovske misije“ u svemir poslala jedan uređaj, velik otprilike kao osobno vozilo, koji bi trebao sletjeti na naš susjedni planet. U veljači 2021. sonda koja se zove „Pitanja nebu“ bi trebala stići na svoj cilj. I SAD će uskoro ponovno na put poslati svoj mobilni rover na Mars.

U tijeku je i utrka oko nove misije na Mjesec – i to s ljudskom posadom. Do sada je na Mjesec sletjelo samo 12 astronauta, svi su bili Amerikanci. Kina najkasnije 2025. želi na Mjesec poslati svemirsku misiju s ljudskom posadom. A Amerikanci već 2024, piše DW.

You may also like

0 comments