Što će stajati u direktivi o vodiku?

Što donosi regulacija

Još uvijek je puno dilema oko tehničke spremnosti plinskih mreža za prihvat vodika, a ne nedostaje i zakonodavnih tj. regulatornih nepoznanica. Nacrti željno iščekivane preinake europske Direktive o plinu kao i Uredbe o plinu procurili su u tisak 23. studenog. Službeno predstavljanje nacrta zakazano je za 14. prosinca, a nacrti otkrivaju da će se H2 mreže kojima će teći vodik regulirati tim dvama propisima.

Što se tiče dodavanja vodika (H2) u sustav plinskih transportnih mreža za prihvat prirodnog plina, predlaže se da OPS-ovi moraju prihvatiti prekogranične tokove plinova s udjelom H2 do 5 % od 1. listopada 2025. nadalje. Ovo usklađivanje standarda kvalitete plina na točkama međusobnog povezivanja trebalo bi ograničiti rizik fragmentacije tržišta zbog vrlo različitih standarda kvalitete plina u državama članicama. Međutim, osim točaka međusobnog povezivanja, države članice mogu slobodno odlučiti o dopuštenim H2 granicama za miješanje.

Mora se naglasiti da se regulatorne promjene mogu očekivati ​​u sklopu službene prezentacije nacrta i sljedećeg zakonodavnog procesa s obzirom na različite i višestruke interese dionika. H2 mreže uskoro će se regulirati Direktiva o plinu, koja eksplicitno proširuje opseg primjene na namjenske H2 mreže, odnosno mreže koje se isključivo koriste za transport vodika. Sukladno tome, definirane su funkcije kao i infrastruktura koja se odnosi na H2 mreže (npr. H2 skladište, H2 mreža, H2 mrežni transport, opskrba). Mreže H2 definirane su kao “mreža cjevovoda koji se koriste za transport vodika visokog stupnja čistoće s ciljem njegove isporuke kupcima”.

Okolnosti pod kojima postoji i stoga regulirana “mreža cjevovoda” prepuštene su tumačenju. Zanimljivo je da Direktiva o plinu ne pravi razliku između distribucijske i prijenosne H2 mreže, jer H2 mreže trenutno nisu široko dostupne. Pristup H2 mrežama trebao bi slijediti sustav reguliranog pristupa trećih strana (tzv. Third part access ili TPA) na temelju objavljenih tarifa, a uvjete za pristup treba primjenjivati ​​bez diskriminacije i objektivno. Tarife ili metodologije na kojima se temelji njihov izračun mora unaprijed odobriti nacionalni energetski regulator.

Dakle, pristup H2 mrežama jednak je onome za prirodni plin, ali razlikuje se utoliko što do 31. prosinca 2030. države članice mogu odlučiti provesti sustav dogovorenog TPA. Ugovoreni TPA razlikuje se od reguliranog TPA, budući da uvjeti za pristup nisu unaprijed određeni odlukom regulatora, već se dogovaraju između strana. U tom smislu, H2 mrežni operateri moraju objaviti ugovorne uvjete i tarife za pristup mreži na svojim web stranicama.

Kao i kod operatora prijenosnog sustava za prirodni plin, operatori mreže H2 moraju se odvojiti od aktivnosti proizvodnje i opskrbe. Stoga su odredbe o razdvajanju TSO-ova za prirodni plin primjenjive na H2 mrežne operatere. Države članice stoga moraju provesti razdvajanje vlasništva i mogu odlučiti implementirati neovisnog operatora sustava (“ISO”) i/ili neovisnog operatora prijenosa (“ITO”) ako je H2 mreža pripadala vertikalno integriranom društvu u trenutku stupanja na snagu preinake Direktive o plinu. ITO model je, međutim, vremenski ograničen do kraja 2030, piše Energetika-net.

You may also like

0 comments