[vc_row][vc_column width=”1/3″]Za nabavu višenamjenskih bojnih zrakoplova stigle su četiri ponude. Amerikanci i Grci nude polovne F-16, a Izraelci F-16 Barak. Šveđani nude svoje nove Gripene. [/vc_column][vc_column width=”2/3″]Odluka o tome koje i čije će borbene avione kupiti Hrvatska bit će donesena 30. studenoga. Prema navodima nekih medija, odlučivat će se između švedskog Gripena i izraelskog F16 Baraka. O tome je u Studiju 4 govorio umirovljeni general-bojnik Josip Štimac, bivši zapovjednik HRZ-a.[/vc_column][/vc_row]
Štimac je kazao kako ne bi rekao da su neki ponuđači ‘otpali’. Jučer je razgovarao s članovima povjerenstva i rečeno mu je da “imaju otvorenu liniju” sa svim ponuđačima. “Povjerenstvo je sastavljeno od ljudi iz MORH-a, Ministarstva financija, Ministarstva gospodarstva, SOA-e i pri odabiru ponuda procjenjuje se oko 700 stavki”, rekao je. “Svaka ponuda ima prednosti i mana. Gripen je novi avion i ima duži vijek trajanja, a američki F-16 Block 70 i 72 Viper su najbolji avioni, ali im je cijena najveća”, dodao je. U odabiru ponuda mora se voditi računa i o međudržavnoj vojnoj suradnji, strategijskom partnerstvu, ali i investicijama koje ponuđač može realizirati u Hrvatskoj.
Izraelski F-16 Barak polovni je avion star tridesetak godina, a Izrael ga navodno prodaje za 25 milijuna eura, dok Šveđani za Gripena navodno traže 70 milijuna. “Napamet govoreći, uvijek bih dignuo ruku za novi avion. Međutim, radi se samo o jednoj domeni bitnoj za procjenu. Ako je Barak star 30 godina, a Izraelci nude 2.500 sati po avionu ostatak resursa, to znači da imamo resurse idućih 25 godina. S američkim F-16 i Gripenom imali bismo četverostruko više. To treba procijeniti povjerenstvo i Vladi predložiti, a odluka će biti politička”, kazao je Štimac. Dodao je i kako je jedino F-16 sudjelovao u borbenim operacijama. Gripen nije sudjelovao, ali je na testiranjima dokazao da može.
Govoreći o gospodarskom aspektu nabave vojnih zrakoplova, istaknuo je kako nije riječ samo o avionima, nego i o radarskoj mreži te zapovjedno-informacijskom sustavu – kompletnom transferu tehnologije u koji bi trebao biti uključen Zrakoplovno-tehnički centar u Velikoj Gorici. Šveđani su, dodao je, nudili 2 milijarde eura ulaganja u Hrvatsku. Vjeruje da i Izraelci nude slično. Bitnima smatra i troškove održavanja aviona i kompletne infrastrukture. “Također, da je Hrvatska imala borbene zrakoplove, do agresije devedesetih možda ne bi ni došlo. Kad imamo zrakoplove, poručujemo ‘Mi smo jaki’ – i u slučaju krize najprije se traže politička rješenja”, zaključio je Štimac.
