Stanje u pravosuđu ovisi o javnoj percepciji

U manje od tjedan dana tri dugoočekivane presude. Prvo je zagrebački gradonačelnik nepravomoćno oslobođen u aferi “štandovi”, a u ponedjeljak su bivšem premijeru Ivi Sanaderu izrečene čak dvije presude.
Nepravomoćno je osuđen za ratno profiterstvo u aferi “Hypo”. U slučaju “HEP-Dioki” Sanader i suokrivljenik Robert Ježić oslobođeni su po svim točkama optužnice.

Jesu li ove presude očekivane? Je li netko u pravosudnom sustavu zakazao? Jesu li svi pred zakonom jednaki? Kakvo je stanje u pravosuđu? O tome su u emisiji HRT-a Otvoreno govorili bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt, predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Damir Kontrec, bivši ravnatelj USKOK-a Željko Žganjer, bivši državni odvjetnik Željko Olujić i odvjetnik Veljko Miljević.

“Ovo su prvostupanjske odluke sudova pa mi je besmisleno komentirati. Odluke su takve kakve jesu. Drugostupanjski sud će reći svoje završno. Postupci izuzetno dugo traju pa je percepcija, bez obzira što sudovi rade svoje posao, nije dobra. A vrag je u percepciji. I Haški sud je 20 godina radio i bez obzira na silne odluke, materijalne dokaze koji su prikupljeni i od izuzetne su važnosti, percepcija javnosti je grozna. Sudovi rade, ali percepcija je loša”, rekla je Škare Ožbolt.

“Kultura i okruženje posla kojim se bavimo nalaže nam da ne komentiramo suštinu postupka. Sudbena vlast nije pala s Marsa. Ona je dio naše društvene zbilje. Na nju se proteže sve ono dobro i loše što se odnosi na zakonotvornu i izvršnu vlast. Imamo vrlo umne, čestite i dobre suce – dobar dio, a dobar dio još uvijek ne odgovara standardima niti znanju koje bi trebali pokazivati u odnosu na svakodnevni posao, a to je dijeljenje pravde. Ako imate predmet u kojem se 20 godina nije došlo do pravorijeka, onda se svi mi nad tim moramo zamisliti. Svaki od nas kad se osjeti ugroženim posegnut će za pravdom. Obratit će se sudu. Ne sviđa mi se kako javna općila reagiraju na dvije nepravomoćne presude. Nisam advokat Sanadera niti imam razloga, ali ako 10 godina nekoga blatite pa je oslobađajuća presuda onda to nešto pokazuje. Dobro je da sudi loš sudac, nego dobar novinar. Novinar ne može niti zna suditi”, rekao je Olujić.

“Imam 30 godina iskustva u pravosuđu. Skrenut ću pozornost na jednu stvar – kad je Ustavni sud ukinuo presudu u predmetu Hypo i predmetu Ina-Mol onda je u jednom dijelu te svoje odluke kazao da su kazneni sudovni dužni poštivati pravna stajališta Ustavnog suda. U toj odluci Ustavni sud bio je skeptičan po pitanju zastare kaznenog progona i skeptičan po pitanju postojanja ratnog profiterstva naročito nerazmjerne imovinske koristi. Sad opet imamo osuđujuću odluku i vidjet ćemo je li i u kojoj mjeri sud u Zagrebu slijedio ta pravna stajališta Ustavnog suda ili ima disonantno stajalište. Vidjet ćemo što će u žalbenog postupku reći Vrhovni sud”, rekao je Žganjer.

“Kolega Žganjer napravio je odličan uvod, a ja ću reći to jednostavno reći: koju je to odluku Ustavog suda trebao slijediti sada prvostupanjski sud? Ne mogu zastarjeti određena ponašanja koja su se događala za vrijeme ratnog stanja. Dolazi se do toga da Ustavni sud 2010. donosi odluku koji omogućava donošenje zakona 2011. Ne treba biti jako veliki pravnik nego treba gramatički interpretirati naziv zakona – zakon o nezastarijevanju. Tamo piše koja su to krivična djela iz općeg kaznenog zakona koja neće zastarjevati ako su počinjena za ratnog stanja. Imamo sad i ovu ustavnu odluku koju ste spomenuli. Bez obzira na to što se zakon zove zakon o nezastarijevanju 2015. Ustavni sud kaže da ako je bila zastara do donošenja zakona – onda je zastara. To su stečena prava i tu se ne smije dirati. To nije isti stav koji su zauzeli 2010. Tu žemo imati gadnih problema u daljnjem tijeku postupka u ovom predmetu. Ako vi nekoga ipak uz sve te dvojbe proglasite krivim za kazneno djelo počinjeno za vrijeme ratnog stanja i to takvo kazneno djelo za koje inače nije nastupila zastara, onda mislim da izrečena kazna nikako ne korespondira sa zakonskom oznakom tog djela i sa zapriječenom kaznom. Za mene je to školski primjer tzv. kompromisne sudske odluke”, rekao je Miljević.

“Neprofesionalno bi bilo da na bilo koji način komentiram nepravomoćne presude. Svi predmeti o kojima se govori potencijalno mogu biti u žalbenoj fazi kod Vrhovnog suda. Kad govorimo o percepciji – ona je nešto što se stvara. Ako imate godinama isticanje samo negativnih stvari, koje postoje i to nitko ne spori, onda je percepcija takva kakva je – loša. No mogu se zamijetiti pozitivni pomaci hrvatskog pravosuđa u odnosu na prije šest, sedam godina. Ima predmeta koji traju godinama i ta dugotrajnost predmeta je najveći problem za percepciju javnosti”, rekao je Kontrec.

“Sudovi u 2018. godini donose presudu za ratno profiterstvo. Koliko imamo presuda za ratno profiterstvo? Tko je procesuiran za švercanje oružjem, tko je procesuiran za bogaćenje u vrijeme rata? Nitko ili vrlo mali broj. Imamo u 2018. odluku i to baš bivši premijer za ratno profiterstvo. Koja je svrha pravde i istine u ovoj zemlji kada 2018. imate jedinu ili rijetku presudu za ratno profiterstvo i tko zna kakva će na kraju biti”, rekla je Ožbolt.

“Ratno profiterstvo – suština je u pozitivnim propisima – u postupovnom pravu i materijalnom pravu. Svaki zakon tumačite i logički i nomotehnički i gramatički. Kada vidite kako se šlampavo donosi zakon, onda nije čudo kad se suci suoče s takvim problemom kojeg moraju riješiti – onda im je vrlo teško. Nemate situaciju da je praksa ujednačena. Znam za slučaj koji je suprotan ovom sa Sanaderom – ne branim ga. Jedan činjenični opis kaže nije ratno profiterstvo, a drugi kaže danas da je ratno profiterstvo”, rekao je Olujić.

You may also like