Središnje banke širom svijeta pripremaju mehanizme kojima će jamčiti normalnu opskrbu devizama u slučaju da Britanci idućeg tjedna odluče izaći iz Europske unije i da njihova odluka prouzroči previranja na financijskim tržištima. Tako će središnje banke kroz ograničeno razdoblje biti spremne razmjenjivati potencijalno neograničene iznose deviza u slučaju da komercijalnim bankama i izvoznicima zbog tržišnih poremećaja ponestane deviza.
Dužnosnici se pribojavaju da će eventualna britanska referendumska odluka o izlasku iz Europske unije prouzročiti naprasni odljev kapitala iz Velike Britanije i paralizirati devizna tržišta, posredno kočeći i gospodarski rast izgube li poduzeća pristup inozemnim valutama potrebnim za svakodnevno poslovanje.
Stoga se Europska središnja banka (ECB), među ostalim, sprema po navodima neimenovanih izvora objaviti da je u suradnji s britanskom središnjom bankom spremna poduprijeti financijska tržišta u slučaju da Britanija odluči izaći iz EU.
Takozvani recipročni (swap) aranžmani između središnjih banaka prvi su puta upotrijebljeni nakon terorističkih napada na njujorške tornjeve ‘blizance’ 11. rujna 2001. godine a snažnu su potražnju bilježili i za globalne financijske krize 2008, i 2009. godine. kada su prekomjerno u inozemnim valutama zadužene banke izgubile pristup tržištima financiranja.
U međuvremenu su američka središnja banka, ECB, te japanska, britanska i švicarska središnja banka uspostavile trajne recipročne aranžmane, a i mnoge su manje središnje banke zemalja širom svijeta sklopile takve bilateralne sporazume kako bi osigurale pristup globalnim izvorima novca.
Prema takvim aranžmanima središnje banke mogu izravno jedna od druge posuđivati devize po prevladavajućem valutnom tečaju ali uz nešto višu kamatnu stopu nego u redovnim operacijama na tržištu. Potom središnja banka primatelj distribuira devize komercijalnim bankama koje ih traže i ujedno se obvezuju da će ih vratiti na rok dospijeća, u rasponu od idućeg dana do tri mjeseca.
Svrha je relativno visokih kamatnih stopa – u slučaju ECB-a 0,87 posto kada su u pitanju Fedovi dolari – da banke posežu za tim instrumentom samo u uistinu ozbiljnim situacijama. Trajni ad hoc recipročni aranžmani, uspostavljeni nakon globalne financijske krize, rijetko se koriste. Tako je odgovarajući aranžman ECB-a i britanske središnje banke upotrijebljen samo za probu.
Mnoge banke ipak redovno koriste Fedov sedmodnevni recipročni instrument, iako je obujam tih transakcija obično skroman a zahtjev podnosi tek nekoliko komercijalnih banaka, što navodi na zaključak da stanje na tržištu nije problematično.
Prošlog tjedna američka središnja banka tako nije bilježila recipročne transakcije s drugim središnjim bankama dok je tjedan ranije njihova vrijednost dosegnula 801 milijun dolara a većinu iznosa iskoristila je jedna banka iz eurozone. Najvišu su vrijednost – iznad 500 milijardi dolara – dolarski recipročni aranžmani među američkom i drugim središnjim bankama dosegnuli krajem 2008. i početkom 2009. godine, pri čemu je većina tih pozicija eliminirana krajem 2009. godine s obzirom na normalizaciju stanja na tržištima.
