Narodna stranka desnog centra premijera Mariana Rajoya osvojila je na nedjeljnim izborima u Španjolskoj najviše glasova no daleko od apsolutne većine koju je dobila prije četiri godine pa će teško formirati novu vladu nakon što su nove stranke Podemos i Građani uzdrmale tri desetljeća dugo dvostranačje u toj mediteranskoj zemlji.
Na dosad najneizvjesnijim izborima kojima su dominarale teme nezaposlenosti i korupcije Narodna stranka je osvojila 123 od 350 mjesta u parlamentu čime je primorana stvarati kompromise i koaliciju s nekom od ostalih stranaka. Naime, niti jedna stranka nije dobila 176 mjesta koje bi joj jamčile samostalno formiranje vlade i izbor premijera. „Nastojat ću formirati stabilnu vladu no neće biti jednostavno“, rekao je Rajoy ispred sjedišta stranke u centru Madrida gdje su se vijorile španjolske te plave stranačke zastave. Ovo je pobjeda s najmanje osvojenih zastupničkih mjesta od 1978., kada je Španjolska uvela demokraciju i od kada su se na vlasti smjenjivale Narodna stranka i Španjolska socijalistička radnička stranka (PSOE).
Rajoyeva vlada je uvela nepopularne mjere štednje i liberalizirala tržište rada, a unatoč 3-postotnom gospodarskom rastu stopa nezaposlenosti iznosi 21 posto, te je nakon one u Grčkoj druga najviša u EU. Sredinom 2013 iznosila je rekordnih 27 posto. S obzirom da mu nedostaje podrška 53 zastupnika da bi dobio više od polovice ukupnih mjesta u parlamentu i nastavio provoditi svoj program, Rajoya bi s vlasti mogao srušiti eventualni lijevi savez. PSOE je na drugom mjestu osvojio 90 mandata, što mu je najslabiji rezultat u povijesti, a njegov lider Pedro Sánchez najavio je dijalog s drugim strankama. „Španjolska želi ljevicu, želi promjenu“, rekao je.
Podemos (Možemo), stranka koja se protivi mjerama štednje, dobila je 69 zastupnika izrastavši u manje od dvije godine iz pokreta ogorčenih u treću političku snagu u zemlji. „Španjolska je glasovala za promjenu sistema“, poručio je lider stranke 37-godišnji Pablo Iglesias koji je pobijedio u pokrajinama Kataloniji i Baskiji, a drugo mjesto zauzeo u pet regija uključujući Madrid napomenuvši kako je „Španjolska višenacionalna država“. „Naših 69 zastupnika sada je ovdje kako bi branili socijalnu pravdu i borili se protiv korupcije“, dodao je i otišao proslaviti rezultat na Trg kraljice Sofije u centru gdje su ga čekale stotine pristaša s ljubičastim balonima. Ondje je lani proslavio osvajanje 5 zastupničkih mjesta u Europskom parlamentu.
Četvrto mjesto s 40 zastupnika zauzela je stranka centra Građani čiji je vođa, 36-godišnji Albert Rivera, poručio da od sada postoji centar u Španjolskoj, tradicionalno podijeljenoj na desnicu i ljevicu, koji je spreman na dijalog te interese države izdići iznad stranačkih interesa. Njegovi pristaše pjevali su „Ja sam Španjolac, Španjolac“, a to isto se moglo čuti i ispred Narodne stranke. Stranka Građani, ideološki prirodni saveznik Narodne stranke, mogla bi biti važna za Rajoya no i s njima ima 163 mjesta, 13 manje od potrebnih 176 za stjecanje apsolutne većine.
Podemos, koji bilo kakvu podršku uvjetuje teritorijalnim preustrojem, te podržava organiziranje problematičnog referenduma o nezavisnosti u Kataloniji, teoretski bi mogao sa PSOE-om imati 159 mandata. Iako je Iglesias nazivao PSOE „kastom“ i „korumpiranom elitom“ s njim je u svibnju koalirao nakon lokalnih izbora u Madridu što je platformi predvođenoj Podemosom omogućilo vlast u glavnom gradu. PSOE-u i Podemosu mogla bi se pridružiti Ujedinjena ljevica s 2 zastupnika, ali isto tako i formacije regionalnih nacionalista.
Separatistički katalonski lijevi ERC-CATSI i desna Democracia i Llibertat dobili su ukupno 17 zastupnika, a baskijski desni i lijevi separatisti EAJ-PNV te EH-Bildu imaju ukupno 8 mjesta. Njihovo eventualno uključivanje u lijevi blok moglo bi budućoj vladi komplicirati donošenje mnogih odluka, no te stranke se zasad čine ključnima. No ovo su još uvijek sve nagađanja budući da niti jedna stranka u predizbornoj kampanji nije htjela govoriti o stvaranju koalicija, a tek nakon što su obznanjeni konačni rezultati spominju „dijalog“, „saveze“, „stabilnost“ i „pregovore“, no i dalje bez imena potencijalnih partnera.
Narodna stranka i PSOE, koji su tradicionalno osvajali preko 300 mjesta u parlamentu, sada su ostali na 213. Nije isključeno i stvaranja njihove velike koalicije po uzoru na Njemačku. Rajoy, koji je 2011. godine u jeku gospodarske krize smijenio s vlasti PSOE, sada je izgubio 62 zastupnička mjesta, a PSOE je u odnosu na te izbore ostao bez dodatnih 29 mandata. Dvostranačje je tako ozbiljno nagriženo, no ne i eliminirano, a u predstojećim danima do izražaja će doći umijeće pregovaranja i koaliranja, nešto na što Španjolska nije navikla.
S gospodarskim rastom od 3 posto, no stopom nezaposlenosti od 21 posto, zemlja bi neko vrijeme mogla biti paralizirana ako se pregovori oduže. „Ovo je povijesni dan za Španjolsku. Počinjemo novo političko razdoblje“, istaknuo je Pablo Iglesias nakon što je 73,2 posto stanovnika iskoristilo biračko pravo, njih 1,5 posto više nego prije četiri godine. No prvi na potezu je Mariano Rajoy, pobjednik izbora, koji sada ima legitimitet pokušati sastaviti vladu.
