[vc_row][vc_column width=”1/3″]Šonje za Telegram[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Nitko od uglednijih svjetskih ekonomskih analitičara i stručnjaka više ne sumnja: globalna recesija izazvana epidemijom koronavirusa je pred vratima. [/vc_column][/vc_row]
Nakon što se rasplamsao trgovinski rat između Kine i SAD-a, a poslije izlaska Velike Britanije iz Europske unije, epidemija koronavirusa definitivno je okončala razdoblje prosperiteta koje su karakterizirale niske kamatne stope, a koje je započelo nakon završetka globalne financijske krize 2008.
Epidemija koronavirusa posve je razotkrila ranjivost svjetske ekonomije na pojave straha od bolesti ili političke nestabilnosti. Prve naznake problema i slabosti pojavile su se potkraj prošle godine kada je Kina bitno usporila razvoj i rast BDP-a, kada je u Njemačkoj došlo do pada izvoza i proizvodnje, a u Italiji se otvoreno najavljivala mogućnost da ta zemlja zbog golemih problema zapadne u recesiju.
Uostalom OECD je ovih dana objavio kako je koronavirus najveći potres za svjetsku ekonomiju od financijske krize 2008. godine. Zbog toga su revidirali najave da će u 2020. globalni rast BDP-a iznositi oko 3 posto pa se sada predviđa da će svi biti sretni ako rast bude prepolovljen na 1,5 posto.
Velimir Šonje, ekonomski analitičar, konzultant, vlasnik tvrtke Arhivanalitika i stranice Ekonomski lab, smatra kako se ne može isključiti da će i Hrvatska zapasti u recesiju. “Recesija u EU je gotovo izvjesna jer je Italija u nju već bila ušla, a Njemačka se približavala njenom rubu i prije izbijanja epidemiološke krize. Za Hrvatsku je dodatni problem to što je talijansko gospodarstvo trenutačno kolabiralo, a ono je naš najveći trgovinski partner.”
Tvrdi kako je sadašnja kriza bitno različita od one iz 2008. godine. “Kriza 2008. izbila je unutar gospodarskog, odnosno financijskog sustava. Ova kriza dolazi izvana, kao nešto što u ekonomiji zovemo “egzogeni šok”, jer djeluje iz područja virologije i epidemiologije. Dakle, karakter krize je drugačiji. Ako me pitate za posljedice u smislu predviđanja snage krize, ekonomisti to u ovom trenutku ne mogu predvidjeti jer nemamo glavni input za prognoze. Ako epidemiolozi ne mogu dati prognozu trajanja epidemije i broja zahvaćenih ljudi po zemljama, jasno je da ni ekonomisti ne mogu procijeniti kako bi taj nepoznat broj mogao utjecati na gospodarstvo.”
Pojavljuju se teze kako bi Hrvatska mogla teško stradati kao kolateralna žrtva budući da je sve izglednije da će turizam, u najmanju ruku, pretrpjeti goleme gubitke. Stoga mnogi već upozoravaju kako će se tek sada vidjeti posljedice jednodimenzionalnosti razvoja hrvatskog gospodarstva koje se previše oslanjalo na turizam. Velimir Šonje kaže kako uopće ne razumije ljude koji iznose takve teze.
“Ne slažem se s takvim procjenama. Prvo, još barem tri, četiri tjedna, a možda i nešto dulje, nećemo moći dati iole pouzdanije procjene o tome što će se događati s glavnom sezonom. Ne moram objašnjavati kolika je razlika ako prihodi od turizma padnu za 1 posto, 10 posto ili 50 posto, a nitko ozbiljan u ovom trenutku neće odabrati niti jedan od tih brojeva i kladiti se na njega. Drugo, u krizi 2008. naučili smo da je glavni kanal međunarodnog prijenosa krize na naše gospodarstvo robni izvoz. Negativni šok na robni izvoz zbog recesije naših glavnih trgovačkih partnera jednako je opasan kao i turistički šok. Uostalom, Hrvatska dobiva oko 50 posto više deviza od robnog izvoza nego od turizma”.
Smatra kako vlada može puno pomoći tvrtkama koje će zapasti u probleme. “Može uvesti privremena ili trajna rasterećenja, osobito na troškove rada, ukinuti plaćanje akontacija poreza na dobit za 2020. ako se očekuje sistemska kontrakcija ovogodišnje dobiti. Akontacije ionako nisu vladin novac nego novac poduzetnika te može ubrzati povlačenje sredstava iz EU fondova i realizaciju programa i ulaganja koji se financiraju iz tih izvora.
Ovakav vanjski šok je školski primjer kada je opravdano imati fiskalni deficit, samo pri tome treba paziti na strukturu koja ga stvara i njegovu visinu, kako ne bi došlo do skoka kamatnih stopa. Ključ je ne ponoviti pogrešku iz 2009. kada su povećavani porezi kako bi se obranile privilegije javnog sektora, a privatni pustio niz vodu. Sada moramo izvršiti snažan javni i politički pritisak da nikome više nikada ne padne na pamet onako upropastiti gospodarstvo. U krizi se tereti smanjuju, a ne povećavaju!”
Na kraju je Velimir Šonje preporučio poduzetnicima da trebaju biti strpljivi i da nikako ne bi smjeli paničariti. “Još uvijek je moguće da ovo nakon nekoliko tjedana prođe. Stoga valja razviti plan oporavka, ako stvari pođu krivo i potraju, uz pogled i vjeru u dugi rok. Imati odgovor na pitanje odakle ću pribaviti dodatni kapital i na što ću ga najbolje potrošiti ako mi usfali sredstava za premoštavanje “rupe”. Tako nešto treba imati i u normalnim vremenima, samo je sada najpotrebnije.
Treće, maksimalno čuvati najvrjednije – ljude. Svi su se spremni “stisnuti” u dobrim firmama u kojima postoji povjerenje u trokutu vlasnici – menadžment – radnici. Za razliku od javnog sektora, u privatnom je svim dionicima jasno što raditi kada se desi nepredviđeni udar. Poduzeća koja unutarnje povjerenje uspiju pretvoriti u osjećaj da se svi nečega odriču preživjet će gotovo svaku recesiju jer će ključni timovi i znanje ljudi koji stvaraju novu vrijednost biti očuvani, donosi Telegram.
