[vc_row][vc_column width=”1/3″]Bivši načelnik Glavnog stožera HVO-a general Slobodan Praljak umro je u bolnici u Haagu nakon što je u haškoj sudnici popio otrov pošto mu je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) potvrdio kaznu od 20 godina zatvora za ratne zločine, potvrdio je Hini izvor blizak Praljku.[/vc_column][vc_column width=”2/3″]Žalbeno vijeće ICTY-ja u srijedu je u Haagu izricalo žalbenu presudu u predmetu bosanskohercegovačkoj šestorici. Nakon što je žalbeno vijeće potvrdilo Praljkovu prvostupanjsku kaznu od 20 godina zatvora on im je kazao: “General Praljak nije ratni zločinac i s prijezirom odbacujem vašu presudu” i popio sadržaj iz bočice.[/vc_column][/vc_row]
Predsjedavajući sudac Carmel Agius prekinuo ga je riječima “stanite, molim vas” i potom nastavio iznošenje presude generalu Milivoju Petkoviću. Ubrzo se predsjedavajućem sucu obratila jedna od Praljkovih braniteljica Nataša Faveau Ivanović kazavši mu da joj je klijent upravo rekao da je popio otrov.
[quote_box name=””]
Tko je Slobodan Praljak
Slobodan Praljak bio je prvo predstavnik MORH-a u Herceg-Bosni, a kasnije načelnik Glavnog stožera HVO-a. Njegova prvostupanjska presuda od 20 godina zatvora potvrđena je od Žalbenog vijeća, no tad je Praljak prekinuo daljnje izricanje presuda ispivši nepoznatu tekućinu iz bočice, uz riječi da on nije ratni zločinac.
Slobodan Praljak prije rata je završio tri fakulteta. Godine 1970. diplomirao je na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, a potom 1971. na Filozofskom fakultetu (filozofiju i sociologiju) te na Akademiji za kazalište, film i televiziju 1972. Bio je kazališni redatelj u Zagrebu, Osijeku i Mostaru. Režirao je televizijsku seriju Blesan i tulipan, televizijske drame Novela od Stanca i Sargaško more, dokumentarni film Smrt psa (1980.), film Povratak Katarine Kožul (1989.) te dokumentarne videoradove Sandžak i Duhan (oba 1990.).
U devedesetima postaje glavni načelnik stožera HVO-a te hrvatski vojni predstavnik u Herceg-Bosni, optužen za zločine nad muslimanskim stanovništvom i rušenje Starog mosta u Mostaru. Tijekom rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Slobodan Praljak bio je istaknut, ali i kontroverzan vojni zapovjednik. Na početku Domovinskog rata, 1991. godine pristupio je dragovoljno Oružanim snagama Republike Hrvatske i promaknut je u čin general-bojnika.
Tijekom 1992. i 1993. godine, radio je kao jedan od 14 članova vijeća nacionalne obrane Republike Hrvatske i član Hrvatskog državnog povjerenstva za odnose s UNPROFOR-om. Bio je visoki predstavnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske, a 13. svibnja 1993. godine imenovan je za predstavnika Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane.
Od 24. srpnja do 8. rujna 1993. godine general Slobodan Praljak bio je načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane. Uz sve njegove dobre odluke, koje su pridonijele utvrđivanju crta obrane HVO-a prema Armiji BiH, osobito se ističe autoritativno propuštanje humanitarnog konvoja UNHCR-a za Mostar, koji je bio zaustavljen u Čitluku. U studenom 1993. godine Praljak je došao u sukob sa zapovjednikom Kažnjeničke bojne HVO-a Mladenom Naletilićem “Tutom”, što je rezultiralo Praljkovom smjenom s položaja načelnika Glavnog stožera HVO-a.
9. studenog 1993. godine srušen je Stari most u Mostaru, a većina svjetskih medija za taj je čin optužila Hrvatsko vijeće obrane na čelu sa Slobodanom Praljkom, kao načelnikom, iako je on razriješen dužnosti dan prije. Praljak je tvrdio kako je most srušen aktiviranjem eksplozivnog naboja postavljenoga na lijevoj obali Neretve, na kojoj je bila Armija Republike Bosne i Hercegovine.
Optužbe za ratne zločine nijekao je, tvrdeći kako nije odgovoran za ono što mu se stavlja na teret. Praljak je i poznati poduzetnik pa se tako u vlasništvu njegove tvrtke Oktavijan nalazi poslovni kompleks „Centar 2000“ u zagrebačkoj Radničkoj ulici. Praljak je bio direktor spomenute tvrtke do 2005., kada je svu imovinu, pa tako i udjele u kompaniji, prepisao na posinka Nikolu koji otada vodi društvo. U medijima se svojevremeno pričalo kako se Haški sud neće imati odakle naplatiti.
Njegov privatni život podjednako je zanimljiv. Praljak je u braku s Kaćušom Babić, bivšom ženom njegova prijatelja pjesnika Gorana Babića. Babić iz braka s Kaćušom ima dvoje djece koja su poočima toliko zavoljela da je sin nakon razvoda roditelja uz očevo dodao i Praljkovo prezime, piše Dnevnik.hr.
[/quote_box]
Sudac Agius potom je pozvao da se spuste zastori u sudnici i prekinuo je ročište. Vijeće je prije toga objavilo da je uvažilo dio žalbenih osnova obrane i tužiteljstva no istodobno je poručilo da su civilni i vojni čelnici bosanskih Hrvata, unatoč prihvaćanju nekih žalbenih osnova, “i dalje krivi za brojne i teške zločine u BiH”.
Žalbeno vijeće ICTY-ja potvrdilo je bivšem predsjedniku vlade Herceg Bosne Jadranku Prliću 25 godina zatvora i bivšem ministru obrane Bruni Stojiću 20 godina zatvora, no nakon Praljkova postupka prekinulo je ročište ne objavivši odluku o bivšem načelniku Glavnog stožera HVO-a Milivoju Petkoviću, bivšem zapovjedniku vojne policije Valentinu Ćoriću i načelniku Ureda za razmjenu zarobljenika Berislavu Pušiću.
