Slovenci negoduju, Hrvati su vlasnici prehrambenog sektora regije

Dan nakon što je objavljeno da Podravka preuzima slovensko Žito, lidera slovenske prehrambene industrije koji proizvodi pekarske, slastičarske, mliječne proizvode, zamrznutu hranu, slatkiše, tjesteninu, u slovenskim medijima javljaju se žalopojke.

Potpredsjednik sindikata poljoprivrednika Slovenije i predsjednik Komisije za prodaju slovenske pšenice Franc Küčan za Delo kaže da je ta prodaja Hrvatima katastrofa. ”Time prodajemo seljačku srebrninu. Žito otkupljuje većinu slovenske pšenice. Podravka je veliki igrač u preradi pšenice u Hrvatskoj, jer je povezana u Todorićev sustav Agrokor, koji vlada nad više od polovice proizvodnje pšenice u Hrvatskoj. Godišnje je milijun tona viška u Hrvatskoj i Podravka kupuje Žito kako bi preradila tu pšenicu”, rekao je Küčan najavljujući pad otkupa slovenske pšenice.

Komentatorica Dela Vanja Tekavec piše da je najveći gubitnik te transakcije ministar poljoprivrede Dejan Židan te kako je tvrtka koja otkupljuje većinu slovenske pšenice preko noći završila u rukama hrvatske Podravke. Tako su još jednom sa strahom dočekani hrvatski investitori koji preuzimaju slovenske tvrtke, sa strahom koji do sada nije bio opravdan jer su hrvatski ulagači pozitivno utjecali na 2-postotni rast slovenskog BDP-a, kao što je to nedavno priznao i slovenski veleposlanik u Zagrebu Vojko Volk.

Redaju se hrvatske akvizicije i u Srbiji, a tu prednjači Agrokor Ivice Todorića. Ako gledate srpsku televiziju, primjerice, među sponzorima serija cijeli je niz Agrokorovih perjanica u susjednoj državi, od Frikoma do Idee, a nakon kupnje slovenskog Mercatora lani za 544 milijuna eura, u Todorićev portfelj ušao je i Mercator-S u Srbiji.

Tamo je Agrokor vlasnik uljare Dijamant, a sad se najavljuje i ulazak u drugu uljaru, Victoriaoil, koja suncokretovim uljem Iskon pokriva trećinu tržišta u Srbiji i izvozi u 11 zemalja. Beogradski je Blic nedavno popisao sve srbijanske brendove koji su sad u vlasništvu hrvatskih investitora, od Smokija do najpopularnije Grand kave, žaleći se kako Srbi u Hrvatskoj nemaju ništa. “Kaj bu rekel Karađorđe”, pitali su se jer ni srpska mineralna voda Karađorđe više nije u srpskim rukama. I od slovenskih poznatih marki većina je sad u hrvatskom vlasništvu, od Argete do Droge i Kolinske.

S druge strane, u Hrvatskoj kao da nisu baš bili dobrodošli ni investitori iz Srbije ni iz Slovenije, pokušaj Miroslava Miškovića nije uspio, Terme Čatež nisu preuzele Sunčani Hvar, ali su kasnije slovenske Terme Olimia preuzele Tuheljske toplice pa je onda Čatež htio preuzeti Terme Olimia. U Sloveniji je bilo slično kad je riječ o hrvatskim ulagačima, nisu bili dobrodošli, nacionalni naboj dolazio je na visoku razinu pri takvim pokušajima sve dok Emil Tedeschi nije 2010. uspio preuzeti Drogu Kolinsku. Kad se piše o hrvatskim akvizicijama po susjednim državama, nabraja se i ono što je u Srbiji kupio Dukat – Somboled, pa u Sloveniji Ljubljansku mljekaru, iako Dukat više nije u hrvatskim rukama, nego u rukama francuskog Lactalisa. (N1info)

0 comments