Volim početi tekst historijskom crticom. Tek da se zna da pod Bogom nema ništa novo, osobito gluposti koje se ponavljaju do u beskraj. Osobito imajući u vidu tko nam je predsjednik vlade i kakve su posljedice po ovu skoro udavljenu zemljicu.
Smijenjen je Alen Klabot, legendarni ratnik, specijalac i zapovjednik odreda koji u svakoj državi služi kao njena mrtva straža.
C’est le pire qu’un crime, c’est une faute… to nije zločin, to je greška, su riječi za koje vjerujemo da je ljuti Joseph Fouché kao strjelicu odapeo svom Milanoviću, Napoleonu, nakon što je osobnom zapovijedi ubio vojvodu od Enghiena, zadnjeg Condea. I to je točno to, golema greška. Otpratila ga je i na Sv.Helenu. Otpratit će i ovu vladu. Ne pada mi na pamet braniti Alena. Zna se on braniti i bez mene. Slobodna Hrvatska je svjedok. Ne pada mi napamet niti pisati njegovu biografiju. Napisala ju je Slobodna Hrvatska. Ne pada mi na pamet, za bilo što što je učinio, prizivati njegove zasluge. Za to je dobio odličja. A od svih nas koji ga imaju čast znati, dobiva bratsku ljubav i podršku. Bitno trajniju od ove vlade i njenih ministara. Bitno trajniju od bilo koje vlade i bilo kojeg ministra. Zna to i Milanović i Fouché mu. Znaju i da im je isteklo vrijeme.
Ni Ostojić ne spori tko je Alen Klabot. A i kako će?! Kako se osporava jedan takav čovjek?! Kako otići pred njegovu jedinicu i to im u lice reći?! Da im je zapovjednik to zaslužio?! Neće vam oni, još malo ministre, ništa učiniti. Oni nikada neće podići ni oko, a kamoli glas na ministra svoje Slobodne Hrvatske za koju su ginuli i krvarili. Tako su i odgojeni i obučeni.
Između ostalih i od Alena Klabota.
Sada vam, kao zauvijek odlazećoj vladi ostaje pitanje, čista ljudska radoznalost, što vam je to trebalo?! Što vam je trebalo pokušati da diskreditirate baš njega?! Više od pokušaja i ne možete. Prevelik vam je on, prevelik i previsok za sve vas skupa. Ni saviti ga nećete moći, pretvrdo vam je to. Previsoko i predaleko za vas dvojicu. Ostale i ne pominjem, osim zgrožen da g.Ante Kotromanović nije već dao ostavku?! Ili mu je svejedno?! Grko je to.
Što će biti dalje?! Koliko štete ćete još napraviti ovoj državi na čije građane još samo niste natovarili po kamen za kiseli kupus?! Ili što ću reći mom malom prijatelju Maxu u Zagrebu koji je još dječarac i koji uči biografije svojih ratnika od Mladena do Alena ili Jasmina kao svoj uzor?! Možda mu kažem da su Milanovićeva, Foucheova ili Ostojićeva biografija moralnije za uzor?!
Nisu. Točka. Oni NIKADA ne mogu imati njegovu biografiju. Ona se ne piše, ona se živi svaki dan. Ona ne spava na slavi i odličjima, već trenira svaki dan, svaki dan spava nad svojom Hrvatskom sa samo jednim zatvorenim okom. I ne slika se na TV za jeftinu popularnost.
I za kraj, da postavimo to pravilno, svaki glas koji vam se dade je nova sramota na izboranom licu ove države. Vidimo se u ringu.
