Političko nasilje, blokiranje medija i cenzura, pritisak na neovisne institucije… Najava izvanrednih parlamentarnih izbora u Srbiji pokrenula je i raspravu o tome mogu li oni uopće biti demokratski i pošteni.

Više oporbenih stranaka upozorilo je da trenutno u Srbiji ne postoje uvjeti za održavanje poštenih i slobodnih izbora, navodeći pri tom da „vlada i državni organi moraju razriješiti sve slučajeve ugrožavanja slobode kandidiranja i slobodnog izražavanja izborne volje“. Oporba traži i „sprječavanje zloupotrebe državnih organa s ciljem nametanja izborne volje“, ali i „slobodu medija kao jedan od ključnih preduvjeta za slobodne izbore“. Pri tome se ističe kako su učestali slučajevi političkog nasilja, blokiranja medija i cenzure, kao i pritisaka na nezavisne institucije; pojavljuju se i najave mogućeg bojkota izbora ukoliko se ti uvjeti ne poprave. Pojedini oporbeni političari naveli su da će se zbog osiguravanja uvjeta za održavanje poštenih izbora obratiti i institucijama Europske unije.

Uvjeti za izbore su veoma loši, kaže za DW sociologinja Vesna Pešić. „Ja ih čak uspoređujem s prvim višestranačkim izborima 1990. godine, još za vrijeme Miloševića, a čini mi se da su čak i tada bili bolji uvjeti. Jer, apsolutno su svi mediji pod žestokom kontrolom sadašnje vlasti tako da ne vidim gdje se uopće oporba može obratiti građanima i iznijeti svoje programe i ideje. Ali zato svaki dan gledamo na televiziji konferencije za novinare premijera Aleksandra Vučića, on svaki dan nešto otvara, on svaki dan nešto obećava, on je doslovce neprekidno prisutan u medijima. Kada tome dodamo fizičko nasilje prema političkim protivnicima onda je jasno da imamo jednu vrlo napetu situaciju. Ja mislim da se ova vlast ne ustručava od bilo čega da se održi na ovom nivou, ili možda i višem, i da oni žele uništiti demokratsku oporbu u Srbiji.“

„Međunarodni standardi za poštene i demokratske izbore su, uvjetno rečeno, manje važni, sada je važno hoćemo li mi u Srbiji poštovati bilo kakve standarde u vezi tih izbora“, ističe za DW Vladimir Milutinović, urednik internet-portala Dvogled. „Kod nas postoji nekoliko problema koji ne postoje u demokratskim zemljama na izborima. Na primjer, mi na lokalnim izborima imamo podmićivanje birača i nasilje. Na prošlim lokalnim izborima imamo najpoznatiji slučaj Mionice, s tučama, crnim džipovima i zastrašivanjem birača. To se ponavljalo u mnogim drugim mjestima i mi sada čekamo hoće li se to dogoditi ponovo.“

„Uvjeta za poštene izbore u ovom trenutku nema, ali mislim da bojkot izbora svakako nije rješenje“, ocjenjuje Vladimir Milutinović. „Glavni razlog zašto kažemo da nema uvjeta za poštene izbore je fizičko zastrašivanje koje smo već spomenuli, kao i medijska kontrola. Ako izuzmemo svega par medija koji ne ovise od čimbenika u Srbiji, svi ostali mediji su ovisni od vlasti. Ali to nije sve, vlast ima nekoliko svojih medija pomoću kojih može provoditi masovne medijske manipulacije. Tako je onaj čuveni ‘državni udar’, sa sve policijskim hardverom, bio vježba masovne medijske manipulacije, i sasvim je moguće da će se to nastaviti i tijekom predizborne kampanje.“ „Mislim da bi oporba trebala točno navesti što je problem kada su u pitanju uvjeti za izbore i što treba učiniti da se taj problem otkloni“, smatra Nemanja Nenadić, programski direktor Transparensi Srbija. „Ono što ja vidim kao problem, kao predstavnik nevladine organizacije koja se bavi borbom protiv korupcije, je da postoji regulativa za financiranje kampanje, ali da neke norme iz tih propisa nisu zaživjele. Također nema nikakve kontrole dužnosničkih kampanja niti zabrana koje bi spriječile tu pojavu koja je vidljiva na svim izborima.“

Vladajuća koalicija u Srbiji, bar na prvi pogled, u ovom trenutku nije imala nijedan valjan politički razlog za raspisivanje prijevremenih parlamentarnih izbora. Ipak, premijer Vučić odlučio se upravo za to. Zašto?  Oporba optužuje vlast da je u protekle tri godine izvršila više od 60 preoblikovanja vladajućih koalicija na lokalnoj razini i da su tada zabilježena 94 slučaja fizičkog napada na kandidate, aktiviste i članove drugih stranaka. Taj odnos prema oporbi je vidljiv i na verbalnoj razini, skreće pažnju Milutinović: „Kada imate vladajuće političare koji kažu ‘razumijem zašto mrze mene, ali ne razumijem zašto mrze Srbiju’, vi već na temelju toga možete reći da su narušena načela poštene političke borbe. Čim vi oporbu označite kao nekoga tko mrzi vlastitu zemlju, vi ste ju učinili potpuno nelegitimnom – i to je već uvod u oduzimanje raznih prava koje oporba može imati.“

Nezamislivo je da se do uvjeta za održavanje poštenih izbora dođe nekakvim sastancima s vladajućom Srpskom naprednom strankom, ocenjuje Milutinović. „Također, što se tiče pomoći EU-a, u tom smislu mislim da oni trenutno žmire na 95 posto onoga što se u Srbiji događa na unutarnjem planu.“ Vesna Pešić misli da boljih uvjeta za izbore apsolutno nema bez pomoći sa strane, ali isto tako ne očekuje nikakvu pomoć EU-a oporbi za poboljšanje izbornih uvjeta u Srbiji: „Bez pomoći izvana mi ne možemo opstati. Dok je devedesetih oporba imala ogromnu pomoć izvana, sada te pomoći uopće nema. Umjesto toga, oni sada neprekidno hvale neviđene, božanstvene i savršene reforme i uspjehe koje postiže Aleksandar Vučić. Tako da smo mi potpuno blokirani i izvana i iznutra.“

Kada već govorimo o poštenim izborima, možda ne bilo loše obnoviti nešto što u Srbiji figurira kao zakonska obveza, a u praksi nije provođeno već 15 godina, napominje Nemanja Nenadić. „To je institucija Nadzornog odbora koji bi Skupština Srbije bila obvezna formirati. To tijelo bi moglo dati svoj sud o svim problematičnim pojavama koje se odnose na izbornu kampanju: recimo, ima li nedopuštenog pritiska u medijima, javnim poduzećima, državnim institucijama, ima li nekog uznemiravanja građana koje nije primjereno. Tako bi se uspostavio neki mehanizam dodatne kontrole izbornog procesa.“