Škoro o antipoduzetničkoj klimi u Hrvatskoj

Škoro 1 na 1
Čelni čovjek Domovinskog pokreta Miroslav Škoro gostovao je u emisiji Romana Bolkovića 1 na 1.

Navodi kako je on u stanju provesti reforme i promjene, za razliku od drugih, koji čak i kada bi htjeli, ne mogu zbog interesa. Smatra da je Vlada Andreja Plenkovića bila sama sebi svrha, te da nisu dovoljno napravili za Slavoniju.

Kome se obraća i koja je njegova ciljna skupina, Miroslav Škoro odgovara kako sebe ne razumijeva kao desničara i da se ne slaže s tom podjelom, posebno u Hrvatskoj.

“Naravno da znam što znači u političkom smislu ljevica, što desnica, a što centar. Međutim, mislim da je u Hrvatskoj od kraja 80-ih pa do danas izgubljena ta klasična podjela i meni se puno puta čini da su ovi desno podosta ustvari lijevo i obrnuto, da su ovi lijevo podosta desno”, rekao je za HRT.

I sada, dodaje, kad gledate aktualnog predsjednika HDZ-a on je više figura koji bi mogao biti predsjednik SDP-a i mnogi su već rekli, da bi Zoran Milanović mogao sasvim solidno voditi i HDZ, a to nije, ističe, njegova teorija.

“U tom smislu je ono što sam ja govorio u toj predsjedničkoj kampanji i bilo je vrlo strukturirano, iako je bilo dočekano na nož. Tog trenutka kada sam se ja pojavio sa svojih pet vrlo utemeljenih teza koje nisu ustvari povećavale ulogu predsjednika do te mjere da bi on bio nekakav despot, nego bi samo na neki način pomogli demokraciji, odnosno parlamentarnoj demokraciji u Hrvatskoj koja nažalost nije ono što bi trebala biti. I tamo sam rekao, a govorim i danas da je moj jedini koalicijski partner, pravi, stvarni uistinu hrvatski narod, rekao bih čak ona tiha većina hrvatskog naroda i naravno da onda opet budem dočekan s klasičnom rečenicom koja vjerojatno slijedi i od vas da je to čisti populizam.”

Ne smatra da je to populizam, nego u osnovi ono što demokracija treba biti, ali nema recepta. Neke zemlje su, kaže, našle prilično dobre recepte, mi smo daleko od toga.

Na pitanje ako nije desničar, kako to da se okružio ultra-konzervativnim ljudima, odgovara kako on jest konzervativac, ali u jednom dijelu. “Ovisi kad se gleda nacionalni interes. U Australiji su liberali ti koji su svrstani desno. To je samo stvar percepcije u datom trenutku, ja bih ipak rekao da kada je u pitanju desno ili lijevo, mislim da nitko od nas ne može baštiniti da je isključivo desno ili da je isključivo lijevo. Kada je u pitanju hrvatski nacionalni interes, kada je u pitanju hrvatska država i naš suverenitet, apsolutno sam desno, ako je to tako po političkom rječniku. Međutim, kada su u pitanju radnička prava, socijala i sve ono s obzirom na background, kako sam odgojen i na činjenicu da baštinim kršćansko učenje, ja sam tu lijevo.”

Pitao sam jednog vašeg kolegu novinara gdje je Papa Franjo. Je li on desno ili lijevo, objašnava Škoro. “Ja sam tamo gdje je on, po svom svjetonazoru i mislim da je to nešto što ne možemo svrstati ni lijevo ni desno. Ja bih rekao da sam ja jedan običan prosječan hrvatski čovjek koji je ponosan na činjenicu da živi u svojoj zemlji. Živio sam u inozemstvu i znam što znači kada ti ne znaju izgovoriti ime, znam što znači biti stranac i znam možda drugačije sagledati neke stvari kojima nas je Bog i povijest blagoslovila da imamo svoju zemlju. Rekao bih da je to jedan put kojim kroči većina hrvatskoga naroda, a podjele su nešto što je mene nagnalo da se angažiram u politici. Nisam ušao u politiku da radim dodatne podjele, nego da napravimo promjene, ali da napravimo zajedno ako je moguće.”

Zašto se udaljio od HDZ-a kada je Karamarko preuzeo stranku, te kako to da je najprije o Plenkoviću govorio s vrlo blagim riječima, a sada se okružio Karamarkovim ljudima, Škoro odgovara kako nije klasični političar odgojen u političkom inkubatoru. “Čovjek sam koji se bavio svojim poslom. Poduzetnik sam po vokaciji, međutim, kada sam pisao svoje pjesme i kada sam se bavio svojim poslom moje pjesme nisu uvijek bile lepršave doskočice nego su znale biti i pjesme vrlo ozbiljne tematike. Smatrao sam da je HDZ u tom trenutku i hrvatskoj političkoj sceni trebao, te ozbiljan zaokret i vjerovao sam to može napraviti gospodin Plenković. Nemam ništa protiv njega, bez obzira kako se to tumačilo u javnosti, ali imam protiv načina na koji je vodio ovu državu u posljednje četiri godine.”

Ako smo rekli da Hrvatskoj trebaju reforme, recite mi jednu osim reforme državnih blagdana, koje su provedene u zadnje četiri godine mandata Andreja Plenkovića, navodi Škoro. Nažalost, dodaje, nisu, a čak su i one elementarne inicijative hrvatskoga naroda putem referenduma zaustavljene. “Imali smo Vladu koja je sama sebi bila svrha. Cilj ove Vlade je bio ostati na vlasti četiri godine po cijenu mijenjanja 14, 15 ministara, mijenjanja koalicijskih partnera i dovođenja Hrvatske u jednu vrlo apsurdnu situaciju u kojoj gospodin Pupovac i ta manjinska lista, kao što je HNS koje je jedno uistinu ozbiljno trgovačko društvo i jednu količinu prebjega, tih tzv. žetončića se vladalo zemljom.”

Na pitanje Bolkovića da je oko Agrokora obavljen velik posao, te da je kriza oko koronavirusa odrađena briljantno, a ne nastupa kao odvjetnik Andreja Plenkovića, Škoro odgovara da oko Agrokora jedino što znamo je da ne znamo dovoljno. “Znamo da postoji afera Borg, znamo da imamo jednu situaciju u kojoj koliko je kaže njemu poznato kao slavoncu, da 32 000 hektara zemlje koje je u koncesiji imao Agrokor sada kontrolira Fond sa sjedištem u Nizozemskoj, Belgiji, gdje li već”, dodaje Škoro za HRT.

“Jednu Vladu i premijera uspoređivati s jednom krizom u gospodarstvu i jednom krizom u zdravstvu, koje su bile nenajavljene i dogodile bi se i ovako i onako, su kaže crni labudovi, odnosno nenajavljene situacije. Ni dan danas kada idemo na izbore vrlo žustre, žurne i po meni neprimjerene, mi ne znamo što će biti u sljedeće četiri godine”, ističe. “Možemo čak pretpostaviti da onaj tko osvoji vlast neće biti u briljantnoj poziciji posebice kada je gospodarstvo u pitanju”, rekao je.

“Ono o čemu svi govorimo je reforma državne uprave, govorimo o decentralizaciji Hrvatske, o reformama u poreznom sustavu, govorimo o reformama koje su nužne da bi prodisalo naše gospodarstvo. Mi se na kraju mandata hvalimo, aha jedan velik gospodarski subjekt je imao problema pa smo to riješili, bravo, i bila je korona pa smo to riješili, ali tako da smo “skurili” 40 milijardi kuna u mjesec i pol dana, bravo”, rekao je Škoro.

“Pa se sada veselimo da će nam Europa navodno dati 10 milijardi eura, a navodno neće. To nije kaže, dobar pokazatelj, jer kada treba napraviti rekapitulaciju što je napravljeno u četiri godine, nemamo se čime podičiti. Mi smo po standardu i BDP-u zadnji ili predzadnji, Bugari nam pušu za vrat, a bili smo na boljim pozicijama.”

Zašto je razočaran u institucije i jesmo li zreli da kao Švicarci svako pitanje rješavamo referendumom odgovara da hrvatski narod zna što i kako napraviti, da zna na referendumu odabrati svoj smjer i put. “Ne vjerujem da postoji bolji način da se komunicira osim referendumom. Mislim da su moje sumnje u institucije apsolutno utemeljene. Parlamentarna demokracija u Hrvata funkcionira da šef pobjedničke stranke formira koaliciju, ali ako ćemo govoriti o ovoj zadnjoj ona je definitivno trgovačka. Ona je jedan zbir kompromisa i ne može biti reformska iz jednostavnog razloga jer je previše interesa. Jedna normalna Vlada u zemlji kakva smo mi, nema razloga imati 20 ministarstava. Mi ne možemo s manje, jer moramo zadovoljiti interese različitih trgovačkih partnera.”

Živimo u zemlji u kojoj se nad nama poduzetnicima provodi porezna represija, ljudi se boje. Ako ćemo razgovarati o državnom inspektoratu, netko pomakne stolić jedan metar i dođe netko i zatvori mu radnju, to ne može biti tako, kaže. “Živio sam u zemljama u kojima takve institucije služe odgojno-obrazovno, savjetodavno. Prvi puta savjetuje, drugi puta upozori, treći puta kazni, a četvrti puta zatvori zauvijek. Ali kod nas ne, kod nas se sve radi onako kako ja radim u ribolovu. Ulovim ribu, poljubim je pa je pustim, to ne može tako funkcionirati.”

“Moj izlazak na predsjedničke izbore je bio splet okolnosti, nakon bolesti i operacije završio sam u predsjedničkoj utrci. Završili smo u okviru statističke pogreške, dakle, 2% je bilo između mene i drugoplasirane. 465 000 ljudi je ukazalo povjerenje mojoj opciji koju sam branio s tih pet točaka želeći doprinijeti promjenama koje su nužne. Ako ih ne napravimo, ne možemo se maknuti iz začaranog kruga koji nas vuče na dno.

Borba protiv korupcije, klijentelizma, gospodarstvo, prometna infrastruktura, poljoprivreda, financije, pisali smo i o kvaliteti života koja se vrlo rijetko provlači u ovoj cijeloj priči, izdvaja točke iz programa. Bez fige u džepu i želje da se nastavi političko djelovanje dolazimo u situaciju da sa svojim suradnicima razmišljam da imamo 465 000 ljudi i odgovornost. Ljudi nešto očekuju, zovu, to su stotine, tisuće i deseci tisuća poziva, SMS-ova.”

Osnova cijele priče je realni sektor, odnosno poduzetništvo. U Hrvatskoj možemo govoriti o malom i srednjem poduzetništvu koje bi trebalo biti kičma gospodarstva u Hrvatskoj. U Hrvatskoj se događa tako da je jako veliki broj ljudi oslonjen na državni proračun, rekao je.

“Ja sam čovjek koji gleda oko sebe, ulaže novac i pokušava zaraditi toliko da može isplatiti plaće i od toga živjeti, vi to nazovite kako hoćete, ja mislim da sam samo normalan. Ako trošimo 175 milijardi godišnje, kakav je to poduzetnički duh koji čovjek treba imati da bi nas 700 000, 800 000 nahranili 1 milijun i 300 000 umirovljenika, 400 000 ljudi koji su u javnim poduzećima i još oko 70 000 ljudi u državnoj upravi, mislim da ni puno jače i kvalitetnije gospodarstvo ne bi izdržalo.”

“Imamo situaciju”, navodi, “da 1,3 radnika dolazi na jednog umirovljenika, imamo situaciju u kojoj je porezna politika takva da ustvari poduzetnike ne stimulira za bilo što drugo, osim da prikuplja sredstva i transferira ih državi. Imamo situaciju da kada poduzetnik ispostavi račun, mora istog trenutka državi platiti PDV bez obzira na to što mu nije plaćen, a puno puta mu nije plaćen od strane te iste države. Ako posluje s dobiti godinu dana, onda sljedećih godinu dana mora plaćati pretporez u visini prihoda od prošle godine. Dogodi se ovakva korona-kriza, gdje smo onda”, pita se Škoro.

U skupom državnom aparatu postoji jedan dio kvalitetnih ljudi kojima možda treba i povećati plaću, možda ima nedostatka kvalitetnih ljudi koje treba uposliti, ali ima jedan dio ljudi koje mi kolokvijalno zovemo uhljebi, međutim, uhljebi jesu i ponašaju se tako da svako malo bude “sjaši kurta da uzjaši murta”, naveo je.

S kime će provesti reforme, je li to SDP, i kako ako su manje više svi uhljebi, pitao je Bolković. Škoro odgovara da država i politika kad hoće, može napraviti što god hoće. “Mi smo zakonodavstvom stvorili takvu situaciju da omogućavamo korupciju, mi čovjeku koji radi kao referent omogućavamo da on ima diskreciono pravo nekomu dati neko rješenje ili ne. Nije bitno s kim, SDP, HDZ, Miroslav Škoro, samo je bitno ima li netko političku volju, da netko dođe i kaže ovako dalje ne može.

Tko su ti s kojima će to učiniti i misli li da će dobiti apsolutnu većinu, kaže da sve ono što Domovinski pokret može ponuditi, do izbora će vjerojatno mnogim ljudima biti prva opcija. “Mislim da će Domovinski pokret napraviti odličan rezultat i da na njemu neće sebe graditi kao treću opciju, nego sebe kao prvu opciju.”

Tko mu je najizgledniji partner, rekao je da će prije izbora komunicirati određene stvari koje će biti minimum pristojnosti i sa strane Pokreta, a i prema biračima da ljudi znaju što će tražiti kada je u pitanju buduće koaliranje.

“Ono što mene zanima je da zakonom reguliramo činjenicu da se u Hrvatskoj biraju liste i na toj listi bude jedan preferencijalni glas. Hoću promijeniti da ne može netko pretrčavati iz jedne političke opcije u drugu, nego mora vratiti svoj mandat listi. To sam ja napravio, a nitko me nije tjerao”, ističe.

“Mislim da se promjene prije svega moraju događati u Saboru, moramo stvarati zakonodavne okvire po kojima će ljudima biti jasno kad pročitaju zakon kad ga donesemo.” Sada je potreban dešifrarnik, rekao je zaHRT.

U parlamentarnoj demokraciji odluke bi se trebale donositi u parlamentu, međutim, one se donose u jednoj sobi, u Uredu predsjednika Vlade koji je ujedno i šef vladajuće stranke, parlament je kod nas samo mjesto gdje se u petak u 12 sati dižu ruke, smatra.

Ponovno se osvrnuo na poduzetnike, koji se moraju suočavati s brojnim izmjenama i dopunama zakona i koje stvaraju nesigurnost. Istaknuo je ABC situaciju, odnosno Anything but Croatia, te tvrdi da su jednako “umočeni” i HDZ i SDP, te da se stalno kolje konja zbog šnicla.

“Mi moramo doći u situaciju da ti zakoni budu doneseni u parlamentu, da se kontrolira kako izvršna vlast primjenjuje te zakone i u onom trenutku kada nismo zadovoljni s tim kako radi izvršna vlast, parlament izglasuje novu Vladu.”

Na ponovljeno pitanje s kim bi koalirao, odgovorio je da su to hipoteze i da bi pljunuo na svoju struku kada bi to radio hipotetski.

“Imam jednu stvar koju drugi nemaju, ja sam nepodnošljivo neovisan, ja sam materijalno, duhovno i u svakom drugom smislu neovisan. Svi ovi drugi ljudi imaju nažalost okove oko ruku, oko nogu i ne mogu provesti te reforme sve i da hoće. Čak mislim da oni neke stvari hoće napraviti, ali ne mogu jer žele zadovoljiti stranačke kolege, lobiste, trgovačke partnere, koalicijske partnere.” To nije, kaže, dobro.

You may also like

0 comments