[vc_row][vc_column width=”1/3″] U novije se vrijeme kao alternativa češće nego donedavno spominju i opcije seljenja u nebankovne proizvode, piše Poslovni dnevnik, te u tom smislu konzultira ekonomskog analitičara Željka Lovrinčevića. [/vc_column][vc_column width=”2/3″]”Pitanje niskih kamatnih stopa i njihova dugoročnog utjecaja na razne agregate postalo je u iole razvijenijim zemljama prvorazredna politička tema, ne samo s aspekta ukupne ekonomije i rasprava o iznimno slabom rastu produktivnosti EU, nego i sa stajališta štediša u širem smislu. Političke stranke se dijele oko tih pitanja, a u istom tržišnom ambijentu pozornost političke scene u Hrvatskoj gotovo potpuno je usmjerena na dužnike; na ovrhe, blokirane, otpise dugova”, ističe analitičar sa zagrebačkog Ekonomskog instituta.[/vc_column][/vc_row]
Kod nas, kaže, gotovo da nije bilo smislene rasprave o dugoročnijem horizontu tog utjecaja, a u ostatku EU itekako se živo raspravlja o utjecaju niskih kamatnih stopa kao posljedice monetarne politike ECB-a (i Feda) na prinose institucija poput npr. mirovinskih fondova i mogućnost da sutra osiguraju primjerene naknade starijoj populaciji. S obzirom na mirovinsku reformu, kod nas to nameće i pitanje kome će se isplatiti ostanak u drugom stupu. Svako seljenje s manje rizičnih prema rizičnijim aranžmanima, kako na strani štednje tako i u plasiranju štednje, u kvalitativnom smislu novac skreće prema dužnicima upitne ili slabe kreditne sposobnosti. Zato treba biti oprezan iako se trenutno novac “lijepo vrti i makroekonomski stvari izgledaju OK”, upozorava Lovrinčević.
