Scapinova spletka hrvatske političke kampanje

Za tumačenje naše političke scene više ne moramo angažirati političke analitičare, psiholozi i sociolozi za to su potpuno nepotrebni, dovoljno je tek poznavati književni kanon i stvari postaju jasnije. 

Scapin, čovjek sumnjivog karaktera, ali diplomatski genijalac, u Mollierovu djelu spletkama je pokušavao ostvariti vlastiti utjecaj, kao da se reinkarnirao u Hrvatskoj. Ne znamo tko je taj čovjek imenom, ili tko su ti ljudi, no više je nego vidljiv rezultat njegova/njihova rada. Jer, dok je od 1918. godine na ovamo s podsmjehom gledano na prozapadnu orijentaciju, na ovim prostorima, sva je prilika kako će u nas istočnjačka gubernija, kompromisom plinskih i interesa vlasti, biti uspostavljena i bez anti Majdana, za koji Satka Hajdarpašić kaže kako se trenutno događa u Podgorici.

Dvosatni sastanak jednog ministra i doživotnog bivšeg predsjednika (šuti li on u tako neuobičajeno u ovoj kampanji zato što je osigurao interese klijenata sa svih strana po prvi puta?) sa plinskim mogulom u središtu velike svjetske sile, koincidentno osnivanje plinske tvrtke supruge toga ministra, navodni trag novca lobista te ruske plinske tvrtke prema apartmanima manjinskih zastupnika, ali i političarsko (iz vlasti i oporbe) navodno korištenje pokretnih telefona registriranih na tvrtku spomenutog lobista, ukoliko nije tek zbir slučajnosti, mogli bi biti ogledalo nastojanja uspostave istočnjačke gubernije.

Dok jedna strana političkoga spektra, kao i pripadajućih im (do jučer iz sasvim nevjerojatnih smjerova) novina, portala i televizija, sakrivajući se iza silovanog posjeta (pročitati britansko izvješće) Downing Streetu, zastupa interese potpuno suprotne interesima zapadnih saveznika, na drugom se kraju spektra još uvijek vodi borba za prevlast.

Nije samo u nas tako. Krajem teorije o kraju povijesti i povratkom velikih sila na geopolitičku svjetsku pozornicu, kao i krizom u isporuci energenata (u Europi zbog aneksije Krima i sukoba u Ukrajini primarno), interesi koji se bore za prevlast u nas, zabrinuti su na Zapadu, postaju značajnije aktivni i u Sloveniji, Slovačkoj, Grčkoj i na Cipru, kako piše Dagmar Skrpec u Foreign Affairsu. Njemački slučaj u kojemu jedan bivši kancelar, i savjetnik velike koalicije CDU-CSU-SPD, biva službeni lobist spomenutih interesa, također  anticipiramo, no to je tema za neki drugi tekst.

Ne samo što u tom svjetlu valja tumačiti dvorske spletke oko šefa oporbe i oko Predsjednice Republike, nego tim smjerom treba tumačiti tzv. antimađaronsku kampanju pokrenutu iz vlasti i dijela oporbe koja je ovih dana eskalirala. Kako se ne radi o Orbanu, koji doista uspostavlja antieuropske standarde na granicama Europe, nego kako je jugoslavensko tumačenje povijesti iskorišteno za energetski sukob, svjedoči ugledni politički analitičar Tihomir Capek, koji sa naslovnice nacionalnih novina viče kako je sve to radi MOL-a. Naime, kaže Cipek, kako je Orban zatvorio granice prema Srbiji i Hrvatskoj kako bi doveo HDZ na vlast zato što bi se mađarska kompanija s HDZ-om lakše dogovorila oko INA-e.

Ne želeći reći kako drugi dio Cipekove izjave nije djelomično točan, ta mađarskoj kompaniji iz drugog djela spektra prijete nacionalizacijom, tvrditi kako Orban zatvara granice samo radi toga graniči, po mome sudu, sa teorijama Davida Ickea.

Pojačani rat protiv mađarske kompanije koincidira, naime, sa njihovom podrškom preporukama zapadnih saveznika za plinska rješenja u Jadranu, ali i preporukama Višegradske skupine za energetsko povezivanje, koji su uzburkali duhove pod interesnim utjecajem plinske gubernije. Tim više što je javna tajna kako je ruski kapital i dio ruske oligarhije u mađarskoj kompaniji od aneksije Krima, ali i potencijalnih dogovora oko nuklearke između Orbana i Putina, marginaliziran.

Dokaz tomu je medijska ofenziva ruskog veleposlanika Azimova, i pratećih mu komentatorskih adoranata, koji potpomognut izjavama naših ministara o mogućoj nacionalizaciji energetskih kompanija, bruji o želji za političkim posredovanjem u dogovoru da ruske kompanije kupe naše energetske kompanije. Slična je situacija bila i u Bugarskoj glede Južnoga toka, no kada je Zapad ugasio glazbu, pali su projekti, a Shell je na tenderu, koji je nadgledao energetski povjerenik Europske unije, dobio koncesiju crnomorske eksploatacije.

Ne treba gajiti nikakve iluzije prema koalicijama koje će doći u poziciju dati mandatara, ekonomski i energetski programi koje su podastrli ne zaslužuju prolaznu ocjenu, baziraju se na planskoj ekonomiji i političkim dogovorima sa velikim kompanijama. Riječju, nema tu riječi o ničem drugom nego o kronizmu.
U izbornoj smo kampanji u kojoj odlučujemo između onih koji su podlegli Scapinovoj spletki i onih koji trebaju četiri godine prilike kako bi joj odoljeli. Izbor će imati dugoročne posljedice.

Pitanje je, naposljetku, zanima li nas političko-ekonomski kronizam zapadnoga ili istočnoga tipa, kad već moramo izabrati kronizam?

*Karikatura Marina Perića Baruta

You may also like

0 comments