[vc_row][vc_column width=”1/3″]Druga polovica 2017. godine potvrdila se kao vrlo izazovna za sirovu naftu jer se povećala globalna proizvodnja zahvaljujući tehnološkom napretku u SAD-u i smanjenju tenzija u Nigeriji i Libiji.[/vc_column][vc_column width=”2/3″]A time su ujedno narušena sva nastojanja Opeca i Rusije da smanje priljev nafte i dovedu u red stanje s prekomjernom količinom ‘crnog zlata’ na zalihama diljem svijeta. Cijena se naime spustila ispod 50 dolara za barel i time izbrisala sav uloženi trud od prošlogodišnje odluke OPEC-a i pojedinih država nečlanica tog kartela, da smanje proizvodnju iz svojih bušotina. [/vc_column][/vc_row]
– Tijekom započetog trećeg kvartala za očekivati je da će Opecova nastojanja o izvozu sirove nafte biti poljuljana potražnjom na domaćem tržištu, tijekom ljetnih mjeseci i vrhunca potražnje. U SAD-u je pak proizvodnja tijekom drugog kvartala manja za gotova pola od one iz prvog kvartala, što ukazuje da proizvođači s druge strane Atlantika možda i nisu baš toliko spremni na proizvodnju po bilo kojoj cijeni – komentira Ole Hansen, rukovoditelj za tržište roba u Saxo banci i dodaje da to otvara novu mogućnost za Opec: cijena Brent nafte mogla bi ponovno narasti do 55 dolara za barel u sljedećim mjesecima, prije ponovnog slabljenja kada u fokus dođe 2018. godina i mogući rizici da novi bareli počnu stizati na tržište ako Opec i Rusija ne produže dogovor o smanjenju proizvodnje, nakon prvog kvartala 2018. godine.
U skladu sa svim navedenim, u Saxo banci ipak smanjuju svoja očekivanja o cijeni Brent nafte za kraj godine, s 58 dolara za barel na 53 dolara za barel. Svakako nezahvalna pozicija za Opec koji uporno nastoji promijeniti tu situaciju, zaključuje Hansen.
Globalna potražnja za naftom zasigurno će nastaviti rasti i sljedećeg desetljeća, što znači da će tvrtke u naftnom biznisu morati tražiti nove izvore kako bi zamijenile one već stare i oslabljenje, u skladu s povećanom potražnjom. To se sigurno neće dogoditi u sljedeće dvije-tri godine, zaključuje Hansen, i taj proces neće predstavljati problem za države izvan Opecovog kartela jer će njihova proizvodnja biti sasvim dovoljna da ispuni potražnju na tržištu.
