Sada su hit projekti ponora ugljika

Ugljični kredit

Ogromna cijena ETS dozvola, koja je premašila 50 eura/t tjera emitere, osobito one u energetskom sektoru da se na neki način zaštite od volatilnosti cijene dozvola, a jedan od njih su tzv. ugljični krediti – projekti koji slue kao ponor ugljika, npr. pošumljavanje. Veći kupci kredita za ugljik koji se žele zaštititi od rizika budućih povećanja cijena kupuju cijele projekte ili velike udjele u njima, čim dobiju certifikat i mogu izdati kredite. Ugljični projekti poslovne su aktivnosti poput pošumljavanja, usmjerene na uklanjanje ili smanjenje stakleničkih plinova iz atmosfere.

Ugljični krediti su način financiranja aktivnosti kao što je pošumljavanje, a treba barem tri godine od sadnje drveća da se može certificirati – izmjeriti koliko ugljika zrela šuma može apsorbirati, a investitor onda sebi pripisuje uštedu.

“To je trend i vjerujem da će rasti veći, jer to je način da izbjegnete borbu oko skupih ETS dozvola. Kada imate višegodišnju predanost nula emisija, morate osigurati dugoročnu opskrbu. Većina ovih velikih kupaca dolazi iz sektora nafte i plina i preferiraju kupnju projekata koji su bazirani na očuvanju okoliša”, rekao je jedan od tradera za SP Global.

Da bi ugljični kredit mogao ispuniti uvjete, projekt mora biti certificiran od strane međunarodnih organizacija koje potvrđuju da određeni projekt ispunjava svoje zadane ciljeve i navedeni volumen emisija. Standardi imaju niz metodologija ili zahtjeva za svaku vrstu projekta. Na primjer, projekt pošumljavanja slijedit će posebna pravila pri izračunavanju razine apsorpcije CO2 planirane šume, a time i broja ugljičnih kredita koje s vremenom proizvede. Tijekom posljednjih nekoliko godina mnoge su tvrtke najavile planove za pomoć u financiranju projekata s ugljikom širom svijeta, uključujući, na primjer, Shell koji odabire samo projekte koji se temelje na prirodi ili Total koji je 2017. najavio planove za bioplinska postrojenja u Indiji.

Tržište, koje je bilo posebno aktivno prije nekoliko mjeseci, usporilo je, vjerojatno zato što su uključeni igrači bili zauzeti finaliziranjem poslova. Kupnja cijelog ugljičnog projekta ili njegovog velikog dijela ima smisla iz financijske perspektive, s obzirom na trenutni cjenovni scenarij ETS dozvola. “Recimo da velika naftna i plinska tvrtka kupuje cijeli šumarski projekt. I dalje će imati mogućnost preprodati te kredite ili ih upotrijebiti za nuđenje roba s nula ugljika. Tvrtke poput Shell ili BP imaju kontakte sa zrakoplovnim kompanijama, one ih opskrbljuju gorivom. Tako bi im mogli prodati ugljično neutralno gorivo, na primjer “, rekao je trgovac.

Stvarna kupnja certificiranog projekta od strane velikih kupaca ugljičnih kredita nije jedini način na koji oni dugoročno osiguravaju osiguranje niskougljičnih ciljeva – uobičajena je praksa da oni najveći igrači od samog početka ulažu u ugljični projekt pridonoseći njegovom početno financiranje. Veći dio vremena veliki kupci pomažu u financiranju projekta, piše Energetika-net.

You may also like

0 comments