Riječi J. Gašparca su istinite, ali samo napola

U jednom od osvrta objavljenih na ovim stranicama, navode se riječi čelnika hrvatskog ureda PwC Johna Gašparca, koji je rekao kako je “Putin spustio porez na dohodak sa 30 na 13 posto za sve (flat rate), ali je ujedno zaprijetio najstrožim kaznama onima koji ne uđu u sustav u roku od dvije godine (…) Porez je postao jeftin i svi su odlučili ući u sustav”.

Piše: Branimir Vidmarović

Riječi gospodina Gašparca su istinite, ali samo napola. Naime, radi se o tome da ukupni porez na dohodak u Rusiji ne iznosi 13%. U stvarnosti, prema aktualnim izmjenama u tekućoj godini, on iznosi 30% + 13%, odnosno 43% Prva brojka se odnosi na obavezne uplate za mirovinski, medicinski I socijalni fond, koje uplaćuje poslodavac. Drugi iznos – 13% plaća sam radnik.

Ovo je bitno. Suprotno tvrdnji da je “porez postao jeftin i svi (izdvojeno autorom) su odlučili ući u sustav”, ogroman dio aktera nije odlučio ući u sustav, dajući prednost tzv. isplatama u kovertama ili kombinirajući nisku službenu plaću i “crni” ostatak. Prema različitim istraživanjima i navodima (Rossiyskaya Gazeta, Rabota.ru, Argumenti i Fakti, Lenta.ru), udio kompanija koje se odlučuju na “crne” isplate konstantno raste te danas iznosi oko 50-60%. Negativni trend se pogoršao zadnjih godina, što je uvjetovano padom ekonomije i realnih prihoda.

S druge strane, Rusija sa njenom čudovišnom stratifikacijom i financijskom nejednakošću nije dobar primjer. Da, konačni porez koji plaća zaposlenik jest 13%, ali budući da se radi o “flat rate” jednakom porezu za sve, pripadnici energetsko-političke i vojne elite ne osjećaju ga kao većina Rusa. Prema službenim statističkim podacima, prosječna bruto plaća je u siječnju tekuće godine iznosila oko 32 tisuće rubalja (VEB), dok plaća zastupnika Dume (Argumenti i Fakti) iznosi 383 tisuća rubalja. Sustav u kojem je razlika između prosječne i zastupničke plaće veća od deset puta ne može biti dobar primjer za naš sustav gdje je ta razlika, uza sve tegobe otprilike četverostruka.

Porez na dohodak fizičkih osoba od 13% ne utječe pozitivno na strana ulaganja jer: a) korporativni porez na dohodak iznosi 20%, a k tome moramo dodati još i utjecaj stope PDV-a od 18%., b) porez na dohodak fizičkih osoba plaćaju sami zaposlenici, pa je stoga u ovom kontekstu irelevantan (ali je zato relevantan onaj drugi dio poreza od 30%), c) Iako rusko zakonodavstvo ima na raspolaganju mjere poticaja za strane investitore, poput samostalnog određivanja visine (dakle smanjenja) određenih vrsta poreza u raznim federalnim jedinicama, investitori u Rusiji se žale na pravnu i političku, a ne financijsku situaciju. Prošle godine, direktne strane investicije u Rusiju smanjile su se za nevjerojatnih 92% (UN, BBC, Rosbalt) što je direktan rezultat svog spleta okolnosti vezanih za rat u Ukrajini, rusku izolaciju, rast autoritarizma, jačanje “silovikov” koji kontroliraju biznis te ruskih kontrasankcija.

Kada se porez od 13% prvi put uveo, to je bila riskantna mjera popunjavanja praznog proračuna, mjera koja je bila stimulativna za kompanije ali i za naftaše, oligarhe i ostale “resursnjake”. U svojem neprogresivnom obliku, porez je poprimio preferencijalnu narav te je kao takav zastario i ne koristi razvoju društva i ekonomije.

Autor je dr.sc., stručnjak za kinesko-japanske odnose i sigurnost u Istočnoj Aziji. Diplomirao i doktorirao međunarodne odnose i diplomaciju na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose.  Aktivno se bavi istraživanjem različitih područja kineske vanjske politike i problema sigurnosti u Istočnoj Aziji.

You may also like

0 comments