Nekadašnja direktorica Fonda za humanitarno pravo i antiratna aktivistica Nataša Kandić nazvala je u četvrtak “iznenađujućom” presudu vođi Srpske radikalne stranke Vojislavu Šešelju pred Haškim tribunalom i ocijenila da se ona teško može održati u žalbenom postupku.
“Obrazloženje te sudske odluke zadire u neke druge presude i proturječi nekim sudski utvrđenim činjenicama… Presuda teško da se može održati, jer je navedeno toliko novih zaključaka koji su suprotstavljeni mnogih zaključcima o zločinima i u BiH i u Hrvatskoj”, rekla je Nataša Kandić za agenciju Beta.
Ona je rekla da se očekivalo da Šešelj bude oslobođen po osnovi optužbe za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu, što je sudac Jean Claude Antonetti predlagao još 2011. godine, zbog svrsishodnosti daljnjeg vođenja postupka. Po njezinoj ocjeni, neka obrazloženja oslobađajuće presude “proturječe zdravom razumu”, poput onog da je političko mišljenje govor Šešelja u Skupštini Srbije da “neće ubijati Hrvate, već da će ih spakirati na kamione pa neka oni vide što će”.
Kandić je kazala da smatra da je oslobađajuća presuda Šešelju posljedica i “blagonaklonog odnosa suca Antonettija”. Raspravno vijeće Međunarodnog kaznenog suda oslobodilo je u četvrtak vođu srpskih radikala Vojislava Šešelja po svim točkama optužnice za ratne zločine u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH.
Talijanska sutkinja Flavia Lattanzi, članica raspravnog vijeća ICTY-ja koje je preglasavanjem oslobodilo Vojislava Šešelja, ocijenila je u suprotnom mišljenju da je oslobađajuća presuda suprotna iznesenim dokazima i da nije utemeljena na važećem međunarodnom pravu.
Latanzi je smatrala da je krivnja vođe srpskih radikala Vojislava Šešelja dokazana u osam od devet točaka optužnice. “Nakon što sam pročitala presudu većine imala sam osjećaj da sam bačena unatrag u vrijeme ljudske povijesti, prije mnogo stoljeća, kad se govorilo – a to su bili stari Rimljani, kako bi opravdali svoje krvave pohode i ubojstva političkih protivnika u građanskim ratovima: jer u vrijeme rata utihnu zakoni”, napisala je Latanzi u suprotnom mišljenju uz presudu vođi srpskih radikala Vojislavu Šešelju kojom je oslobođen odgovornosti za stradanja hrvatskog i muslimanskog stanovništva u Hrvatskoj i BiH i vojvođanskom mjestu Hrtkovcima.
Po Lattanzi, oslobađajući zaključci dvojice sudaca – predsjedavajućeg Francuza Jeana Claudea Antonettija i Senegalca Mandiaye Nianga nisu potkrijepljeni dostatnim obrazloženjima ili ih čak niti nema. Dvojica sudaca usmjerila su se na sporadične dokaze obrane iz protuispitivanja (Šešelj nije izvodio dokaze) dok je zanemarena ukupnost tužiteljskih dokaza.
Lattanzi, primjerice, navodi da su dvojica sudaca zaključila da su nesrbi autobusima odvođeni iz svojih sela u okviru “humanitarne pomoći” što po Lattanzi nije razumni zaključak koji se može izvući iz tužiteljskih dokaza.
Lattanzi je napisala i da su dvojica sudaca u presudi rijetko navodila zakone na koje se pozivaju, a tamo gdje se pozivaju njihove su analize u suprotnosti s odredbama tih zakona, te su dodavali nove pravne standarde koji ne postoje u sudskoj praksi.
Sutkinja Lattanzi, na temelju iznesenih dokaza, smatra da je dokazan sustavan i raširen napad u Hrvatskoj i BiH, kao i zločini protiv čovječnosti, uključivši one u Vojvodini.
Tužitelji su dokazali i da je postojao udruženi zločinački pothvat na čelu sa srbijanskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem s ciljem izgona svih nesrba iz teritorija koji su trebali činiti veliku Srbiju, smatra Latanzi. Po njoj je Šešelja trebalo osuditi i za fizičko počinjenje progona zbog govora u Hrtkovcima.
Smatra dokazanim i da je Šešelj svojim huškačkim govorima poticao na zločine ta da je dokazana njegova uloga kao pomagača srpskim dobrovoljačkim postrojbama i zločinima koje su počinili u Hrvatskoj i BiH. Jedino što mu nije dokazano, smatra Latanzi, jest krivnja za točku optužnice koja obuhvaća pljačku imovine nesrpskog stanovništva.
Za nju je neupitno je kod Šešelja postojala zločinačka namjera. Dvojica sudaca oslanjaju se na nevažne elemente kako bi oslobodili Šešelja pa su tako rat smatrali legitimnim zbog zaštite srpskih interesa i to su koristili kao osnovu za odbacivanje teze da je postojao raširen napad u Hrvatskoj i BiH te razaranje gradova i sela u tim državama. “Kako bi oslobodila Šešelja, većina je zanemarila sva pravila međunarodnog humanitarnog prava koja su postojala prije stvaranja suda, kao i sve primjenjive zakone utvrđene nakon osnivanja suda”, napisala je Lattanzi.
Glavni tužitelj Haškog suda Serge Brammertz izjavio je u četvrtak da je njegov ured primio na znanje oslobađajuću presudu Vojislavu Šešelju te da će nakon pozorne analize obrazloženja sudskog vijeća za nekoliko dana odlučiti hoće li se žaliti.
“Primio sam presudu na znanje. Trebat će nam vremena da proučimo argumentaciju sudskog vijeća, a bilo je izdvojenih mišljenja. Apsolutno sam uvjeren da zajednica žrtava i puno ljudi neće biti zadovoljni s ovim ishodom. Mi u velikoj mjeri dijelimo njihovu frustraciju. Mi ćemo proučiti argumente i onda odlučiti hoćemo li se žaliti”, rekao je Brammertz nakon što je prvostupanjsko vijeće Haškog suda oslobodilo Šešelja po svim točkama optužnice.
Brammertz je rekao kako je očekivao da će sudsko vijeća razmotriti predočene dokaze i donijeti odluku o tome je li bilo individualne odgovornosti optuženika za počinjene zločine.
“Vidjeli ste da je sudsko vijeće napravilo puno širu analizu sukoba i njegovih aspekata, a mi smatramo da to nije u skladu činjeničnom stvarnošću, ali sada je prerano za zaključke”, rekao je Brammertz, dodajući da ima određeni broj elementa u presudi za koje smatra da su činjenično netočne.
