Francuska polemizira o stanju društva nakon terorističkih napada. I dok neki osuđuju samu Francusku da je dovela do ovog stanja, drugi se zalažu za oštriji odnos prema potencijalnim nepriateljima.
Što će biti sa Francuskom? Publicisti, filozofi i sociolozi o tome već danima vode intenzivnu raspravu u medijima. Poznati intelektualci zastupaju različita stajališta koja prije svega pokazuju da ne postoji nikakav čarobni put za izlazak iz sukoba. Ono što postoji, uglavnom su poznati prijedlozi, ideje i stajališta. Sve to zajedno samo pokazuje da je Francuska nemoćna, da nema rješenja za džihadizam i da još nije pronašla prikladnu strategiju obrane. „Islamizam ne brani Boga, već hoće biti Bog“, objašnjava pisac Kamel Daoud u magazinu „Le Point“. Brutalnost kojom to islamisti čine, kaže pisac, je udar i na njega, Francuza alžirskog porijekla. Napadi će od migranata načiniti taoce i zato je sada najvažnije da se džihadistima pokažu zube. Ipak: „Nitko se ne rađa kao džihadist, nego to postaje čitajući knjige, gledajući TV, odlazeći u džamiju. On to postaje kada ima osjećaj beznađa, kada su mu pokopane sve nade i kada misli da je sve uzalud.“ Džihadizam prije svega dolazi iz jedne zemlje, iz Saudijske Arabije. Džihadistički idealizam je ideologija koja ima novac i koja se širi. I tu se, kako kaže Daoud, protiv nje treba boriti.
Francuska se mora i sama sa sobom suočiti, smatra filozof Michel Onfray. On optužuje svoju zemlju da previše rado igra ulogu svjetskog policajca. Irak, Afganistan, Mali, Libija… svuda je Francuska imala nesretnu ulogu. „Je li Francuska zaista toliko naivna da misli da može islamskim zemljama proglasiti rat, a da one ne uzvrate udarac?“ Autor bestselera Onfray, koji teroriste očito smatra predstavnicima islamskih zemalja, piše za magazin „Le Point“, kako džihadisti imaju jasnu sliku povijesti. „Mi u našem trivijalnom materijalizmu odavno za to nismo sposobni. Naša pozornost je usmjerena samo na izborne rezultate, na financijsku mafiju, ekonomski cinizam i tiraniju medijske prolaznosti“, ukazuje Onfray. No je li oproštaj od uloge policajca pravi put? Filozof Pascal Bruckner smatra da nije, naprotiv: „Francuska se sada mora povezati s SAD-om, Rusijom, Irakom i Iranom i snažno bombardirati položaje IS-a. Pored toga, trebalo bi ograničiti ustavom jamčena prava uhićenih džihadista i internirati ih u logore.“ Isto tako, kaže on, „sve sumnjive osobe bi trebalo bi preventivno staviti u zatvor“, dakle oduzeti slobodu za svih 3.000 osoba koje se nalaze na tlu Francuske i od kojih prijeti potencijalna opasnost. „Morali bismo i neutralizirati borce koji se vraćaju iz Sirije, protjerati sve sumnjive imame i propovjednike, a sumnjive džamije zatvoriti“, traži Bruckner, a prenosi DW.de.
Francuska, kao i Zapad, predugo je vodila pogrešnu politiku, piše za „Figaro“ publicistica i političarka Malika Sorel Sutter. Oni su, smatra, otvorili put radikalnom islamu potpuno pogrešnom procjenom geostrateške situacije. Francuska je nekada odobrila azil iranskom ajatolahu Homeiniju. SAD je uništio temelje na kojima je počivao Irak. A Europljani su totalno poremetili odnos stanja u Libiji. To se najbolje vidi u školama, koje ne uspijevaju normalno raditi. Učenici više nisu prazan list papira na koji nastavnici mogu da prenositi principe i vrijednosti. Filozof Pierre Zaoui u listu „Liberation“ ukazuje da „Islamska država“ nije bez razloga udarila na atraktivne četvrti Pariza. „One spadaju u rijetke zone u kojima je rasizam još slab.“ Tako to vidi i političar iz redova socijalista Malek Bouith. On ukazuje na urbanističke propuste, po kojima su mnoge četvrti bile etnički definirane. „Onaj tko želi živjeti u Francuskoj, ne smije biti neprijatelj francuskog sustava vrijednosti. Od njega se mora tražiti da poštuje državne vrijednosti, koje se baziraju na laicizmu, jednakost muškaraca i žena i spremnosti da se bude dio francuskog društva.“
